"Njemačka vlada ima moralnu odgovornost"
22. mart 2018
Deutsche Welle: Čak i služba za nauku Bundestaga izražava ozbiljne sumnje da je turska akcija u Siriji u skladu sa međunarodnim pravom. Zašto je onda savezna vlada tako suzdržana kada je riječ o Afrinu?
Omid Nuripour: Ja sam iskreno bez riječi. Ja nemam odgovor na to zašto Savezna vlada Njemačke za to što čini Turska ne nalazi jasne riječi. Prije svega kada razmislite da su u akciju uključeni njemački tenkovi. Ne radi se samo o političkoj, već i o moralnoj odgovornosti njemačke vlade. I najmanje što bi trebalo reći jeste da je vojna ofanziva Turske i opsada Afrina protivna međunarodnom pravu.
Zemlja saveznica u NATO bombarduje u Afrinu. Da li je Njemačka zaista bespomoćna i nesposobna da djeluje protiv Turske?
U jednom dijelu je savezna vlada zavisna od Erodgana. Prvo, predugo je dozvoljavala ucjene u izbjegličkom pitanju, a to se nastavlja i danas. Drugo, poboljšanje veza s Turskom: oslobađanje Denisa Judžela iz zatvora je divna vijest, ali to otopljavanje ne bi trebalo da nas zavara. To sigurno znači da u Turskoj nema povratka pravnoj državi. Još uvijek u zatvorima sjedi toliko novinara i njemačka vlada to ne smije jednostavno da ignoriše. Ona bi morala da tursko djelovanje protivno međunarodnom pravu tematizira u gremiju NATO-a. Tako se ni samom NATO-u ne čini usluga, ako se ovaj ogromni konflikt ne tematizira.
Ali, šta je to što zabrinjava NATO? Da će se Turska okrenuti Rusiji ili postoji zabrinutost zbog institucija NATO-a u cjelini, jer je Donald Tramp kritički nastrojen prema NATO-u?
Očigledno je da mnoge u NATO-u Trampovo djelovanje zbunjuje. Ali, ako ćutimo o jednoj kontroverzi, tako je nećemo riješiti. Kada govorimo o Uniji narodne zaštite (YPG), govorimo o paravojnim formacijama koje dijelom finansira i naoružava jedna članica NATO-a, Sjedinjene Američke Države, kako bi se ove jedinice borile protiv ISIS-a ('Islamske države' prim. red.). Oni su takođe spriječili, s obzirom da kontrolišu sjeverni dio Sirije, da Iran kopnenim putem podržava Hezbolah u Libanu. A sada će se to najvjerovatnije ponovo dogoditi. Bojažljive izjave Amerikanaca o Afrinu su zapravo priznanje poraza. Ako je uopšte ikada bilo neke američke politike prema Siriji, onda je ona najkasnije sada u potpunosti propala.
Znači li to da Njemačka, kao i druge zapadne zemlje ne slijede dugoročnu strategiju?
Politika Zapada prema Siriji je prilično katastrofalna. Mi smo morali prepustiti bojno polje Rusiji i Asadu, a sada nas ne zovu ni na važne pregovaračke runde. Dok su na primjer s jedne strane Britanci isporučivali oružje pobunjenicima, druge članice EU su prodavale oružje Asadu. I onda se u jednom trenutku postavi opravdano pitanje: Ko ste vi Evropljani i šta hoćete vi zapravo? A to se ponovo ogleda u ophođenju prema Turskoj: da se Evropa ne usuđuje da povisi ton iako se radi o masivnim kršenjima međunarodnog prava.
Kurdi u Afrinu su ostavljeni na cjedilu, kazao je generalni sekretar 'Kurdske zajednice Njemačke', Cahit Basar i zahtjeva da Evropa posreduje. No, sudeći po njenom posljednjem odgovoru to neće biti jednostavno?
Ja zaista nisam prijatelj YPG. Oni su usko povezani sa PKK, koja je dijelom i staljinistička organizacija. Ali, ja zaista razumijem Kurdkinje i Kurde koji kažu da nije prvi put da se osjećaju izdanim. Šta sve preživljavamo u žestokoj geo i politici na saveznom nivou i to saveznoj njemačkoj vladi izgleda važnije nego prava Kurdkinja i Kurda. Mi to dugujemo tim ljudima: u najmanju ruku progovoriti o tome šta se tamo događa - Turska teško krši međunarodno pravo.
Savezna Vlada Njemačke je do 15. januara isporučila Turskoj vojnog oružja i oruđa vrijednog milione. Kako to komentarišete?
To je bila sistematska i ekstremno žestoka laž tadašnjeg ministra spoljnih poslova Zigmara Gabrijela koji je rekao da se Turskoj neće isporučivati oružje i nakon toga potpiše 20 odobrenja u vrijednosti 4,4, miliona evra. U svakoj demokratskoj zemlji se nakon takve laži postavlja pitanje ostavke. To je reorganizacije vlade učinila nepotrebnim, ali je ostao neugodan ukus. To kod mene vodi ka tom da imam manje povjerenja u saveznu vladu i ne shvatam ozbiljno da će doći do restriktivne politike naoružavanja. Ali, ostaje nada da će novi ministar spoljnih poslova, Hajko Mas drugačije raditi - iako u utorak u Briselu nije posebno mnogo o tome govorio.
Izgleda da se Turska više ne zalaže za svrgavanje režima u Damasku. Da li se takođe Njemačka, i da li se Zapad usaglasio s tim da Asad ostane na vlasti?
Asad je pobjednik haosa u Siriji, to je jasno kao dan. Ali, onima koji ga podržavaju se mora postaviti pitanje: vjeruju li oni ozbiljno da su mir i pomirenje u Siriji mogući na duže staze sa predsjednikom koji je za veliku većinu naroda figura koja simbolizuje ruševine njihovih gradova, napade kasetnim bombama i hemijskim oružjem? Ja ne vjerujem u to. Ono što sada slijedi jeste grobna tišina. Ali, na taj način nema mogućnosti za pomirenje. A bez pomirenja neće se održati mir u Siriji. I zbog toga odgovornost imaju one zemlje koje još uvijek podržavaju Asada.
Šta konkretno sada očekujete od savezne njemačke vlade u pogledu Afrina?
Savezna Vlada Njemačke mora u Savjetu NATO-a predočiti postupanje Turske u Afrinu, da se u najmanju ruku o tome progovori i da se Turska primora da objasni svoju prekomjernu akciju. Ankara ne bi trebalo da ima osjećaj kako svijet prihvata kršenje međunarodnog prava.
Omid Nouripour je portparol Poslaničkog kluba Zelenih u Bundestagu za pitanja spoljne politike.