Afrin umire – Zapad ćuti

Iz kurdskog grada Afrina na sjeverozapadu Sirije i dalje stižu uznemirujuće vijesti. Nakon što su turske trupe podržane islamističkim plaćenicima tokom vikenda preuzele kontrolu nad gradom, šenlučile i pljačkale, kolone izbjeglica su krenule južno, ka Alepu. „Ovi ljudi su izloženi agresivnom stupanju turskih trupa i prije svega islamističkih pomoćnih trupa od kojih su već bježali sa drugih mjesta", rekao je za radio Dojčlandfunk njemački ljekar Mihael Vilk koji godinama volonterski pomaže u Siriji, a trenutno je u kurdskim oblastima na sjeveru zemlje. On je prenio informacije koje ima, kako je rekao, iz prve ruke, od ljudi koji su u Afrinu ili su ga upravo napustili.

Vilk pretpostavlja da se radi o najmanje stotinu hiljada izbjeglica; kaže da se represije plaši prije svega jezidsko stanovništvo čije su žene ranije islamisti koristili kao roblje, a muškarcima odrubljivali glave; da sirijska vojska na mnogim čekpointima traži od 1.200 do 2.000 dolara svakome ko, bježeći iz Afrina, želi da ode u trenutno sigurniju oblast pod kontrolom režima; da nije tačno da kurdske Jedinice narodne odbrane sprječavaju civile da napuste oblast već, naprotiv, da su ih čak pozivali sa razglasa na minaretima da se evakuišu; da izbjeglice bez gotovo ikakve pomoći, osim od kurdskog Crvenog polumjeseca, spavaju pod vedrim nebom, a žene se porađaju na ulici bez ikakve pomoći…

„Svakako predstavnici sirijskih Kurda nisu sveci, oni tlače političke protivnike i protjerivali su Arape iz oblasti koje su osvojili. Ali oni nisu islamisti već njihovi smrtni neprijatelji. Oni su saveznici Zapada i jedina sekularna snaga u regionu", piše o tome Frankfurter rundšau. „Zato je paradoks što Evropa toleriše protivpravnu invaziju Turske. Erdoganova fatalna politika jača Islamsku državu koja je, zahvaljujući saradnji sa Kurdima, bila skoro pobijeđena. Sve dok Turska ne prestane sa agresivnom ratnom politikom, nikako ne smije doći do vizne liberalizacije ili proširenja carinske unije. Nikakav izbjeglički dil ne opravdava izdaju evropskih vrijednosti."

Švebiše cajtung (Ravensburg) osvrće se na takozvanu Slobodnu sirijsku armiju (FSA), čije se grupe sada bore na strani Turske. „FSA, nekadašnji partner Zapada, jeste neuračunljiva mješavina radikala i džihadista. Hrišćani i Jezidi strahuju od FSA. Desetine hiljada ljudi bježe iz Afrina. Turskim vlastima je svejedno da li će izgubiti kontrolu nad FSA sve dok ova služi svrsi. A Berlin ćuti. Boli to što njemačka Vlada rizikuje diplomatske konflikte samo kada to koristi njenom prestižu. (…) Turska je na poslijetku vjerna mušterija za njemačko oružje."

Rijetko kada se, piše Špigel onlajn, omaške njemačke spoljne politike mogu posmatrati kao na dlanu, a upravo je to slučaj ovih dana u Afrinu. „Erdoganov cilj je da još jednom ponizi Kurde i učvrsti popularnost među nacionalistima u Turskoj. Nedugo nakon zauzimanja Afrina su turske trupe i sirijsko-arapski plaćenici uništili statuu Kovača Kavea u centru grada. Kovač Kave je u kurdskoj mitologiji simbol borbe protiv tiranije i stranih osvajača. U Afrinu divlja grešna alijansa turskog nacionalizma i militantnog islamizma."

Ljevičarski Tagescajtung (Berlin) zaključuje: „Kroz Afrin idu tenkovi njemačke proizvodnje u kojima su turski vojnici. Ali Zapad i Njemačka ne snose samo zato masivnu odgovornost za napadački rat Turske. U Siriji se tolerišu čak i najgori zločini. Savjet bezbjednosti UN i EU su dopustili da u Siriji važi samo zakon jačega. Sedam godina Zapad gleda kako se krši svaki mogući sporazum za zauzdavanje rata. Opsade, hemijsko oružje, sistematski teror bombama protiv civilne infrastrukture kao što su bolnice, masovna ubistva u zatvorima, progoni, prezrene zapaljive i kasetne bombe. Sve to ostaje bez posljedica."

priredio Nemanja Rujević