Njemačka prije 30 godina i danas: Rasizam je ostao

Nešto poslije ponoći 23. novembra 1992. dvojica neonacista bacila su molotovljeve koktele u dvije kuće u Melnu. Tada 19-godišnji Lars C. i 25-godišnji Mihael P. izabrali su za napade kuće u mirnom gradiću u Šlezvig-Holštajnu jer su tamo živjele turske porodice. Nakon podmetanja požara, policiji i vatrogascima je upućen anonimni poziv u kojem je ukazano na požare i koji je završen sa - „Hajl Hitler".

Stanari jedne od napadanutih kuća su spašeni, neki sa teškim povredama. U drugoj kući su umrle 51-godišnja Bahide Arslan, njena desetogodišnja unuka Jeliz i njena 14-godišnja sestričina Ajse. Prije nego što je preminula, Bahide Arslan je bila u stanju da spasi svog sedmogodišnjeg unuka Ibrahima tako što ga je umotala u mokre peškire.

Talas rasističkih napada

U to vrijeme, ubrzo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, u roku od nekoliko mjeseci dogodio se čitav niz rasističkih napada: u Hojersverdi, Rostoku, Melnu, zatim u Zolingenu. U Melnu su napadi prvi put odnijeli ljudske živote. U Solingenu je život izgubilo još pet osoba, svi su bili članovi jedne turske porodice.

Timo Rajinfrank, generalni direktor Fondacije Amadeu Antonio, koja se bori protiv rasizma, za Dojče vele opisuje tadašnje raspoloženje:

„Desničarski ekstremisti su vršili pravi ulični teror i bili su dominantni u mnogim mjestima, posebno u Istočnoj Njemačkoj. Istovremeno, politika i mediji su vodili rasističku debatu o azilu koja je podsticala mržnju prema izbjeglicama."

Bilo je to vrijeme „kada je u gotovo svim oblastima u društvu vladala velika izolacija i marginalizacija migrantskog stanovništva i ljudi koji nisu bijele kože”.

To je za DW rekla hamburška advokatica Katrin Inga Kerštajn, koja je više puta zastupala porodicu Arslan. Ona kaže da su mediji takođe uljepšavali situaciju „kako bi prikrili ovu pogromsku atmosferu ranih 1990-ih i tako sačuvali međunarodni ugled Njemačke nakon ponovnog ujedinjenja”.

Kol nije želio „turizam saučešća"

Ali, poslije Melna je u Njemačkoj nastao i talas gnjeva i saosjećanja. Još iste večeri kada se napad dogodio, nekoliko hiljada ljudi se okupilo u gradu na spontani tihi marš. U danima i sedmicama koje su uslijedile, širom Njemačke su održavane demonstracije i manifstacije protiv rasizma i ksenofobije.

Na sahrani u Hamburgu je bilo oko 10.000 ljudi, među njima i dva savezna ministra, ali ne i tadašnji kancelar Helmut Kol (CDU). Savezna vlada ne želi da sprovodi „turizam saučešća", naveo je Kol indirektno razlog za nedolazak na sahranu.

Novina je tada bila da je istragu preuzelo savezno tužilaštvo. Jer - cilj napada bio je da se „naruši unutrašnja bezbijednost Savezne Republike Njemačke", kako je odluku obrazložio tadašnji savezni javni tužilac Aleksander fon Štal.

Počinioci iz Melna su odgovarali na sudu i godinu dana kasnije su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne - za tri ubistva i pokušaj ubistva u sedam slučajeva. Obojica su sada ponovo na slobodi.

Hale, Hanau i napad na džamiju u Melnu

Pre 30 godina, kancelar Kol nije prisustvovao sahrani žrtava iz Melna niti Solingena. Tako hladna reakcija političara danas bi bila nezamisliva. Predsjednik Frank-Valter Štajnmajer nedavno je u svojoj rezidenciji razgovarao sa preživjelima u Melnu, između ostalog i o poteškoćama koje su imali i još uvijek imaju sa vlastima i institucijama. U govoru u avgustu, Štajnmajer je upozorio na društvenu klimu koja može da bude plodno tlo za nasilje i zahtijevao da država učini sve što je u njenoj moći da zaštiti ljude od kolektivnog bijesa, govora mržnje i nasilja.

Kako se društvena klima promijenila od Melna?

Govoreći o tome, Katrin Kerštajn se poziva i na svog klijenta Faruka Arslana, sina preminule Bahide Arslan:

„Šta se promijenilo…Faruk Arslan je to opisao i ovako: nacisti su danas u odijelima i kravatama. Nisu više lako prepoznatljivi. Ali oni su još uvijek tu."

„Rasističko nasilje je i dalje dio svakodnevnog života mnogih ljudi", slaže se Timo Rajnfrank.

On ukazuje na napad na sinagogu u Haleu 2019. i napad na ljude stranog porijekla u Hanauu 2020. u kojima je život izgubilo devet ljudi. Ti napadi su „još jednom jasno pokazali akutnu opasnost koju desničarski ekstremisti i dalje predstavljaju u Njemačkoj".

A početkom septembra ove godine u Melnu, nepoznata lica su zapalila papire na oglasnoj tabli u ulaznom dijelu lokalne džamije, gdje takođe živi jedna porodica. Niko nije povrijeđen. Istraga je još u toku.

Ko i kako vrši komemoracije?

Napad koji se dogodio prije 30 godina biće obilježen 23. novembra u džamiji u Melnu, a potom i u crkvi Svetog Nikole. Očekuje se da će komemoracji prisustvovati i povjerenica savezne vlade za kulturu Klaudija Rot i turski ambasador Ali Kemal Ajdin. Potom će na mjesto požara biti položeni vijenci.

Govore žele da održe i Faruk i Ibrahim Arslan (37) dječak kojeg je spasila njegova baka, koja je poginula u požaru. U intervjuu za NDR, požalio se da grad pokušava da prisvoji godišnju komemoraciju u Melnu, da nikada niko od vlasti nije zajedno sa pogođenima razgovarao o tome.

„Država ih nije zaštitila"

Katrin Kerštajn kaže da se takođe promijenilo „da se pogođeni danas uzajamno podržavaju i posjećuju na komemorativnim događajima, jačaju jedni druge i umnožavaju i pojačavaju svoje zahtjeve, uključujući i zahtjeve prema državi - koja ih nije zaštitila, koja je zataškavala problem, i koja je skretanjem pogleda i jednostranim istragama dijelom omogućila ta ubistva".

Timo Rajnfrank iz Fondacije Amadeu Antonio smatra da je „veoma važno da političari i društvo danas shvate da se rasistički i antisemitski napadi ne odnose samo na pojedince, već na čitave grupe, a time i na cijelu zemlju".

Nedavno objavljena studija Univerziteta u Lajpcigu takođe pokazuje koliko je tema rasizma aktuelna u Njemačkoj. U studiji se doduše konstatuje pad čisto desničarskih ekstremističkih pogleda na svijet među Nijemcima.

Međutim, ksenofobični stavovi su široko rasprostranjeni: Skoro trećina ispitanih kaže da su „stranci” ovdje došli samo „da iskoriste našu socijalnu državu”, a skoro isto toliko smatra da je Njemačka „u opasnoj mjeri preplavljena strancima".

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.