Njemački izvozni rekord i Trump

Ova vijest iz Njemačke sigurno će opet jako rasrditi novog stanara Bijele kuće u Washingtonu. Možda će on odmah preko Twittera svijetu objaviti svoju srdžbu. Evo prijedloga teksta, Mr. President: "Eto, novi primjer kako ovi Nijemci uništavaju naše gospodarstvo i uništavaju radna mjesta. Preplavljuju naše tržište svojim proizvodima."

Ali, polako, polako. Taj jednostavni pogled na komplicirani svijet trgovinske isprepletenosti nikome ne pomaže. Točno je, Njemačka je važan izvoznik i to treći najveći na svijetu. Na prvom mjestu su Kinezi, na drugom - točno: SAD! Zašto se zbog toga u Njemačkoj nitko ne uzbuđuje? Jer je za trgovinu uvijek potrebno dvoje. Jedno želi nešto prodati što je drugom potrebno. I jer je u Njemačkoj priznato i prihvaćeno da je SAD najmoćnija gospodarska nacija na svijetu. SAD, a ne Kina. 18 bilijuna dolara ukupnog društvenog proizvoda kod 320 milijuna stanovnika. That's great, Mr. President! 18 bilijuna - to je daleko više nego Kinezi stvaraju s četiri puta više ljudi.

Logika poslovanja

Nije bila njemačka odluka da se američka proizvodnja koja zahtijeva veliki napor premjesti u inozemstvo. Primjerice, tragična priča propadanja autoindustrije u Detroitu i okolici ima veze i s lošom politikom modela i kvalitetom. A ne da se njemački automobili brodovima odvoze u Ameriku. A ako Mr. President na 5th Avenue u New Yorku vidi tako puno automobila s Mercedesovom zvijezdom, a u Njemačkoj gotovo da nema Chevroleta, to možda ime veze s odlukom matičnog koncerna General Motorsa (iz Detroita) prije nekoliko godina da tu marku više ne prodaje u Europi. Na Starom kontinentu prodaje samo Opel i Vauxhall. A Opel se u Njemačkoj vidi na svakom koraku. Dakle, još jednom: svaki Opel prodan u Europi puni blagajne General Motorsa. To čuva ili održava i radna mjesta u Detroitu. A tako je i s brojnim drugim proizvodima.

Nijemci kupuju kao ludi

Kritika njemačke izvozne snage niti je nova niti ispravna niti originalna. Naravno, Njemačka bi mogla smanjiti svoj divovski izvozni suficit, kad bi država više investirala. Ali, pretpostavimo da vlada odluči obnoviti sve škole u zemlji, što bi od toga imala američka poduzeća? Često se čuje i prijedlog da se povećaju plaće kako bi NIjemci mogli više kupovati - i proizvode koji bi se u Njemačku morali uvoziti. Samo, kao prvo, pregovori o visini plaća su stvar sindikata i poslodavaca. I drugo, s obzirom na dobru zaposlenost Nijemci ionako kupuju kao ludi. Unutarnja potražnja je glavni pokretač gospodarskog rasta u Njemačkoj.

Uostalom, u prošloj godini nije porastao samo njemački izvoz, i uvoz je zabilježio novi rekord. Njemačka je treći najveći uvoznik na svijetu.

Pitanje slabog eura

Dobro, tu je još "slabi" euro preko kojega Nijemci navodno "izrabljuju" SAD i druge zemlje. Koja besmislica! Prvo, euro nije njemačka valuta nego sredstvo plaćanja u 19 europskih zemalja. Odluke donosi Europska središnja banka, koju vodi Talijan Mario Draghi. On se svojom politikom nultih kamata i gigantskim programom otkupa obveznica brine da euro bude slab. Najveći kritičar toga kursa je njemački predstavnik u Vijeću ESB-a, šef Bundesbanke Jens Weidmann.

Možda bi trebalo priznati da njemačka poduzeća jednostavno obavljaju svoje domaće zadaće. Da uglavnom srednje velika strojograđevna poduzeća točno znaju što žele njihovi kupci. Da svoje kvalificirane zaposlenike nisu u krizi jednostavno otpustili. Da njemački proizvođači automobila i u SAD-u osiguravaju tisuće radnih mjesta. Možda bi se isplatilo da Mr. President jednostavno malo pogleda stvarnost. I u vremenima alternativnih činjenica.