Trumpova spržena zemlja i posljedice za Berlin

Hillary Clinton vodi u ispitivanjima javnog mnijenja i u saveznim zemljama u kojima je utrka neizvjesna. Već sada republikanski kandidat Donald Trump priprema objašnjenje za svoj loš rezultat: On govori o "zavjeri" establišmenta - demokrata i republikanaca u podjednakoj mjeri - banaka i Hollywooda. To je naravno budalaština. No, nažalost u to vjeruje mnogo Trumpovih pristalica. Oni sa omalovažavanjem gledaju na Washington. U budućnosti bi se to omalovažavanje čak moglo pretvoriti u prezir.

Borba za Bijelu kuću u izbornoj 2016. godini ostavlja iza sebe političke krhotine - toliko je već sada jasno. Trump je vulgarni jezik učinio društveno prihvatljivim. Za njega su politički protivnici neprijatelji. Prošla su vremena u kojima su se kandidati doduše prepirali oko ispravnog političkog kursa, ali su se u javnosti odnosili jedni prema drugima s poštovanjem. Trump iza sebe ostavlja sprženu zemlju, ne nehotice, već namjerno.

Upravljanje državom će biti teško

Ako se Hillary Clinton useli u Bijelu kuću jedan dio stanovništva joj i dalje neće vjerovati. To slabi njenu buduću poziciju šefice vlade. Kako ona želi podijeljeno društvo ponovo međusobno pomiriti? Kako prevazići blokadu u Kongresu, dovesti do kompromisa u političkim odlukama? Sve to se čini - u najmanju ruku gledano iz današnjeg ugla - teškim.

Sve to ostavlja prostora da se nasluti nelagodna budućnost. Da bi se vodila vanjska i sigurnosna politika američki predsjednik mora imati podršku u svojoj domovini. U slučaju da to nema on je upućen na jake partnere u inozemstvu.

Do sada je u Europi prvi izbor bila Velika Britanija. Ipak nakon Brexita i prijetnji Škota da će napustiti Ujedinjeno kraljevstvo London je izgubio na težini u vanjskopolitičkom smislu. Slično važi i za Francusku čija ekonomija je godinama slaba. Clinton kao predsjednica teško da bi se smjela približiti populistima poput Viktora Orbána i Jaroslawa Kaczynskog - oni previše podsjećaju na Donalda Trumpa.

Moguća nova osovina Berlin-Washington

Ostaje dakle jedino njemačka kancelarka Merkel sa kojom američka štampa neprestano poredi Hillary Clinton. Koliko god njih dvije bile različite - one imaju i mnogo toga zajedničkog: One se probijaju kroz svijet politike u kojem dominiraju muškarci, pragmatične su, ubijeđene u tranatlantske odnose, protestanski marljive, opsjednute detaljima. Obje znaju šta imaju jedna u drugoj. Merkel i Clinton se poznaju već dugo.

1989. i 1990. godine je američki predsjednik George Bush senior tadašnjem njemačkom kancelaru Helmuthu Kohlu više puta ponudio partnerstvo u vodstvu Zapada ("partners in leadership"). Kohl je odbacio tu ponudu: On naime nije želio probuditi nepovjerenje kod europskih susjeda. U međuvremenu je prošla četvrtina stoljeća. Njemačka će teško moći dugoročno odbijati svoju odgovornost u vanjskopolitičkim i pitanjima sigurnosne politike - nova predsjednica Clinton će se brzo približiti Berlinu.