Njemačka: dobra integracija, loša integracija

Multikulturalnost je mrtva, smatra Ruus Koopmans. Holandski sociolog i stručnjak za istraživanja migracija govori ono što zagovornici njemačke kulture dobrodošlice nerado žele čuti. U nedavno objavljenoj knjizi „Asimilacija ili multikulturalnost“ ovaj stručnjak dolazi do zaključka da loša integracija muslimana nije prvenstveno rezultat diskriminacije većinskog društva nego nedostatak volje useljenika da se asimiliraju. On je istražio holandski i njemački pristup integraciji stranaca i došao do zapanjujućeg rezultata.

Koopmann je došao do zaključka da Holandija od useljenika znatno manje zahtjeva. Holandsko državljanstvo se dobija relativno brzo, zahtjevi za poznavanjem jezika su manji, a dvojno državljanstvo nije problem. Broj nezaposlenih i od države ovisnih migranata u Njemačkoj je duplo veći od osoba koje nemaju migrantsko porijeklo. Ali, u Holandiji je četiri puta više nezaposlenih, a deset puta više ljudi zavisi od socijalne pomoći. Također u Holandiji, za razliku od Njemačke, daleko više migrantske djece napušta školu. U to se uklapa bolji rezultat u Njemačkoj kada se govori o kriminalističkim statistikama i stvaranju geta u gradovima.

Ovakvi rezultati se poklapaju i s aktuelnom studijom fondacije Bertelsmann koja potvrđuje dobre integracijske rezultate u poređenju sa drugim zapadnoevropskim zemljama, posebno na tržištu rada. To važi posebno za period prije izbjegličke krize. Prema rezultatime ove studije, 73 posto djece rođene u Njemačkoj, čiji su roditelji muslimani, odrasta tako da im je njemački jezik na prvom mjestu. Također je porastao i broj migrantske djece sa većim stepenom obrazovanja.

Marama kao prepreka za radno mjesto

„Prema rezultatima navedene studije, 80 posto Nijemaca nema ništa protiv da mu komšije budu muslimanski migranti", izjavio je za DW direktor fondacije Bertelsmann Stephan Vopel. Nijemci daleko veći problem imaju sa muslimanima koji svoju religioznost javno iznose u svakodnevnom životu. Vopel kaže da je na tržištu rada posebno teško ženama koje nose maramu.

Otkako je Njemačka 2015. godine otvorila svoje granice za izbjeglice, Sjevernoafrikanci koji su došli u Njemačku su se posebno koncentrisali na njemačku saveznu zemlju Nordrhein-Westfalen (NRW). 80 posto njih živi u NRW, od toga veliki broj u Düsseldorfu.

Nakon seksualnih napada u novogodišnjoj noći 2015. u Kölnu prisustvo policajaca u düsseldorfskoj četvrti Oberbilk, koju inače zovu i „Mali Maroko" je znatno povećano. Ova četvrt  je dugo vremena smatrana centrom sastajališta kriminalaca. Vlasnici marokanskih radnji koji već dugo vremena žive u Düsseldorfu su i sami znali zvati policiju. „Oni ne žele raditi“, kaže jedan stariji čovjek porijeklom iz Maroka: „Kada vide neki par da se ljubi na ulici, da se pije alkohol, na što nisu navikli, postaju agresivni."

Samo prošle godine je u velikim racijama registrovano 2.500 osumnjičenih osoba. Radi se o više od 4.000 kaznenih djela. U međuvremenu se situacija smirila, ali primjer Düsseldorfa pokazuje koliko su različite analize o stepenu integracije useljenika u Njemačkoj. I to samo zbog toga što je davne useljenike, ratne izbjeglice, useljenike koji su pobjegli iz svojih zemalja zbog siromaštva, muslimane, hrišćane i druge ateiste skoro nemoguće porediti u njihovoj želji za integracijom i sposobnosti za asimilaciju.