Nikad objavljene slike užasa

Oleg Vtulkin je bio u svom rodnom gradu Torezu, u istočnoj Ukrajini, 17. jula prošle godine, kada je čuo neuobičajenu buku. "Čuo sam jaku eksploziju i šištanje", rekao je on za DW. "Onda sam krenuo u tom pravcu, počeo da telefoniram okolo i saznao da se avion srušio u blizini Grabova".

U roku od pola sata Vtulkin je stigao u selo udaljeno oko 10 kilometara i otkrio da je prvi fotograf na mjestu nesreće. "Prvi put samo doživio tako nešto. Bio sam šokiran. Nisam mogao da radim normalno, da fotografišem, samo sam stajao tamo, potpuno zbunjen. Onda sam počeo da slikam. Niko drugi nije bio tu da to uradi".

Kada je Vtulkin stigao na otvoreno polje nadomak zaseoka Grabova, olupina aviona se pušila. Avion malezijske aviokompanije na letu iz Amsterdama u Kuala Lumpur izgubio je kontrolu na nebu iznad istočne Ukrajine. Svih 298 putnika i članova posade je izgubilo život. Razmjere tragedije nisu odmah mogle da se sagledaju. "Kad sam stigao bilo je vatrogasaca i vojnika. Najokrutnija stvar koju sam vidio", kaže on i gubi glas. "Kad sam prišao leševi su se dimili. Sve je gorilo".

Vtulkin je fotografisao, boreći se sa sobom. "Bilo je stvarno užasno, nisam želio da budem tamo. Ali kao fotograf, morao sam sve da dokumentujem. Morao sam da fotografišem za istoriju. Ali, emotivno je to bilo veoma teško. Vidio sam ljudska tijela i tamo je bio miris, miris truleži, kao u mrtvačnici. Bilo je toplo i leševi su ležali na otvorenom".

Godinu dana kasnije, Vtulkin prvo mora po računaru da traži fotografije koje je snimio tog dana. Nikada nije pokušao da ih proda. Većina je previše eksplicitna da bi bila objavljena, odražava iznenadnu i besmislenu surovost smrti putnika i posade.

To nisu slike kojih Vtulkin želi da se sjeća. "Iskreno rečeno, pokušavam da ih ne gledam", kaže on. "To se rijetko događa. Bolje je ne vidjeti te fotografije". Vtulkin pokazuje slike, objašnjavajući kako je gledao i fotografisao dok su vatrogasci gasili vatru i dok se još uvijek dimilo iz olupine, dozvoljavajući mu da slika detalje, uključujući lične isprave koje leže na zemlji.

"Ono što me je najviše dirnulo", kaže on ukazujući na uznemirujuće slike tijela djeteta, "je jedna djevojčica koja je ležala tamo na putu. Malo dijete, mrtva djevojčica. Imam djecu, tako da mi je bilo veoma teško da to gledam".

Uprkos svemu što je doživio, Vtulkin je nastavio karijeru kao fotograf, pridružio se novonastalim pobunjeničkim medijima. Ali, dan kada se desila nesreća MH17, ostao mu je u sjećanju, kao dan kada je sukob u istočnoj Ukrajini, koji je pogodio toliko ljudi oko njega, pogodio i ljude širom svijeta.