„Necenzurisane laži“

Beogradska galerija Progres će narednih mjesec dana biti domaćin izložbe, a nakon toga izložba će krenuti na turneju po Srbiji. Vladajuća SNS je u galerijskom prostoru izložila čitav niz naslovnih stranica srpskih medija, skeniranih tekstova, karikatura, video klipova, ali i statusa sa društvenih mreža. Sve bi to najverovatnije trebalo da pokaže kako u Srbiji cvjetaju medijske slobode i da mediji rade bez pritiska politike. Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) ocjenjuje da je ova izložba „ključni dokaz kako vlast ne razumije da je uloga medija da bude kontrolor vlasti a ne sredstvo za propagandu i reklamiranje političara“. Medijskim udruženjima je iz SNS odgovoreno kako „ne poznaju osnovne postulate demokratije, slobodnog društva i principe slobode medija“.

SNS bez komentara

Odgovore na pitanja o motivima za ovu izložbu i šta je njen cilj pokušali smo da pronađemo i u Srpskoj naprednoj stranci. Na našu molbu da za DW nešto kaže o izložbi, Vladanka Malović, šef informativne službe SNS, zatražila je da joj pitanja dostavimo elektronskom poštom. Nakon naše opaske da nam je potreban i tonski zapis, Vladanka Malović je iznenada otkrila da upravo kreće na sastanak, i zamolila da je nazovemo kasnije. U dogovoreno vrijeme, međutim, nije odgovarala na naše pozive, niti smo dobili bilo kakvu povratnu informaciju. Ostaje nam stoga samo da citiramo riječi šefa informativne službe SNS sa otvaranja izložbe gdje je naglasila da „izložba nije prozivanje medija koji uvredljivo pišu o Aleksandru Vučiću, nego dokaz građanima Srbije kako je u Srbiji dozvoljena ne samo kritika nego i ekstremna kritika i apsolutna neodgovornost za ono o čemu se piše i govori“.

Mediji na gomili - bez razlike

Dnevna novina Danas je jedan od 'junaka' naprednjačke izložbe. Dragoljub Petrović, glavni urednik Danasa, podsjeća da je vlast nagovještavala da će najprije napraviti muzej cenzure, ali da je to previše podsjećalo na projekat Vladimira Bebe Popovića u Crnoj Gori, gdje je branio lik i djelo Mila Đukanovića, pa smo na kraju dobili samo izložbu. "Zanimljivo je da su autori izložbe na jednom mjestu sakupili medije poput, recimo, magazina Tabloid, koji je pisao najgore moguće bljuvotine o svakoj vlasti, a onda tu imate i ozbiljne analitičke medije poput nedjeljnika NIN, Vreme, Nedeljnik, ili Danas, koji su se jednostavno profesionalno bavili svojim poslom. To samo pokazuje da ova vlast faktički priznaje da ne postoji sloboda medija time što pravi izložbu posvećenu medijima koji pišu protiv nje“.

Postala je pomalo i stvar prestiža da budete prisutni kao redakcija na toj izložbi, nastavlja Petrović, i kaže „da su oni na kolegijumu izrazili zadovoljstvo što su se našli na toj izložbi, i da bi bili vrlo ljuti da su bili izostavljeni. To pokazuje da posao radimo na pravi način“.

Satanizacija medija i novinara

Očigledno je da bi vlasti željele da svi mediji liče na glavni odbor SNS, i da mi kad god vidimo Aleksandra Vučića aplaudiramo 20 minuta, kaže za DW odgovorni urednik nedjeljnika Vreme Filip Švarm. „Dakle, osim te vrste udvorišta ja ne znam šta drugo vlast želi da postigne ovom izložbom. Ja ovo vidim kao još jedan otvoreni pritisak na medije, kao satanizaciju medija i novinara, i kao stigmatizaciju slobodnog i kritičkog mišljenja“. Švarm skreće pažnju i na jedan simbolički momenat vezan za galeriju Progres. „Tu je bilo sjedište firme Mirka Marjanovića, premijera Vlade u vrijeme Miloševića, a Vučić je u toj vladi bio ministar informisanja kada je donesen zakon o informisanju koji je trebalo da uguši sve slobodne medije u Srbiji. Sada mi je sve ovo samo povratak na mjesto odakle se krenulo. To pokazuje da se ondašnji ministar a današnji premijer Vučić, što se tiče medijskih i građanskih sloboda, ništa nije promijenio za ovih skoro 20 godina“.

Svaka kritika je laž za SNS

Šetajući kroz ovu izložbu ne možete se oteti utisku da vlastima jednostavno nije jasna razlika između laži, što je fokusirano i nazivom izložbe, i onoga što je slobodno kritičko mišljenje. Sve se tako tu našlo na gomili, i brojne tabloidne fantazije, ali i detaljne analize, kritički tekstovi, karikature, i razgovori sa ozbiljnim sagovornicima koji upozoravaju na isto tako ozbiljne probleme u društvu. Filip Švarm ističe da je to očekivano, „jer oni svaku kritiku doživljavaju kao laž. Svako nezavisno mišljenje doživljavaju kao jeres. Tako i ova izložba pokazuje stepen slobode javnosti u Srbiji, jer onog trenutka kada vi stigmatizirate svaku kritiku dovoljno ste pokazali“.

Dragoljub Petrović ističe kako ne sumnja da se u pojedinim medijima objavljuju laži o Aleksandru Vučiću. „Neke od tih medija sam već pomenuo. Ali, ne možete vi nazvati izložbu Necenzurisane laži, i onda tu stavljati kolumne ili satirične tekstove kao laži. Problem je što ova vlast ne trpi bilo kakvu kritiku u bilo kakvom obliku i u bilo kakvom tiražu. Na stranu što su svi mediji u državi pro-Vučićevi, posebno elektronski, ja ne znam da je neko u nekoj demokratskoj državi pravio izložbu u glavnoj ulici i izrugivao ruglu malobrojne medije koji kritikuju vlast. Ova vlast time zapravo sama sebe karikira, i nisu vam za to potrebni ni karikaturisti ni satiričari; samo da puštate šta sve oni rade to vam je dovoljno, ne znam da li su oni toga svjesni, ali izgleda da nisu“.

Vlast opsjednuta medijima

Kada je riječ o tome da li se i ova izložba može posmatrati kao vid pritiska na medije, Dragoljub Petrović smatra da je taj pritisak stalan. „Oni stalno debatuju sa medijima, debatuju sa kolumnistima, debatuju sa analitičarima, informativna služba SNS izdaje saopštenja u kojima, recimo, komentariše nastup na TV B92 našeg komentatora i bivšeg glavnog urednika Zorana Panovića. To se nikada nije dešavalo da informativna služba jedne stranke, ministri i premijer, debatuju sa medijima i sa pojedinim tekstovima u medijima. Oni su prosto opterećeni nekom paranojom da ih mediji proganjaju, i da svi mediji moraju da lijepo pišu o njima. I vi sad kao novinar kad sjednete da pišete morate da razmišljate da li ćete osvanuti na konferencijama za štampu premijera, koji će reći da ste vi neki plaćenik ili kočničar reformi“.

Mislim da postoje dva nivoa ove izložbe, zaključuje Filip Švarm. „Jedan je okrenut prema nekoj evropskoj javnosti, da se kaže kako se vlast optužuje za cenzuru a pogledajte šta se ovdje piše. To je onaj momenat kada Slobodan Milošević pokazuje Vreme sa Koraksovom karikaturom Ričardu Holbruku. A drugi nivo je poruka svojim botovima i pristalicama, ne brinite vi ništa, mi ove držimo na oku“.