NATO još nije zreo za penziju
4. april 2019
Žurku povodom 70-tog rođendana NATO ponovo je zasjenila tema finansije. Kratkovidni spor SAD sa brojnim saveznicima o visini njihovih izdvajanja za vojsku, odvraća pažnju od značaja te najstarije i najjače vojne alijanse novog doba. I preko Atlantika, NATO je povećao zaštitu svojim evropskim članicama, uz pomoć američkog nuklearnog branika. Zastrašujući efekat koji on ima i danas je nezaobilazni garant stabilnosti. Ekonomski moćan savez zapadno orijentisanih zemalja tokom Hladnog rata je odnio pobjedu nad sovjetskom diktaturom i njenim satelitskim državama.
Rusija – od strateškog partnera do protivnika
Pritom nije svaka od 29 zemalja NATO članica bila uvijek demokratska. Neko vrijeme u Portugalu, Španiji, Grčkoj i Turskoj vladala je prava vojna diktatura. Jednopartijske komunističke zemlje postale su nove članice NATO, koje su istupile iz sovjetske sfere uticaja. Sve one, osim Turske pod autokratom Erdoganom, razvile su se u demokratske zemlje. Sve više i više NATO je postajao politička zajednica vrijednosti, a ne puki nužni savez. Zato i dalje nove države nastoje da postanu dio te vojne alijanse: Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Gruzija i Ukrajina. NATO danas nudi zaštitu od Rusije, koja je pod Putinom postala agresivnija. Inače, taj isti Putin 2001. godine nije isključivao mogućnost članstva Rusije u NATO. Ali odlučio je da krene drugim putem. Nažalost, NATO i Rusija danas jedan drugog vide kao neprijatelja, a ne kao strateškog partnera, kao u vrijeme 50. godišnjice.
NATO nudi sugurnost u sve kompleksnijem svijetu, u kojem Kina i Indija jačaju, a Bliski istok ostaje bure baruta. Opasnost od terorizma je velika. Svojim angažmanom NATO je ostvario uspjehe izvan svojih granica, kao što je stabilizacija zapadnog Balkana, ali je bilježio i poraze, kao što je slučaj sa angažmanom u Afganistanu koji nije do kraja dovršen. Prije dvadeset godina NATO se osjećao kao svjetski policajac. To se danas značajno promijenilo. Danas su opet bezbjednost domovine i teritorijalna odbrana sasvim u vrhu agende. Tok diskusije ponovo određuje Kremlj, a ne Kabul.
NATO je jedna funkcionalna multinacionalna institucija, ali nakon sedamdeset godina ima problem upravo sa svojom vodećom silom. Predsjednik SAD Donald Tramp više puta je doveo u pitanje savez, koji prije svega vidi kao firmu za naplatu vojnih troškova, koje SAD nepravedno mnogo plaćaju. Do razlaza još uvijek nije došlo. Ali SAD ni neće istupiti iz saveza, jer stručnjaci, vojska i spoljni političari u Vašingtonu – ali ne i Tramp, njegova ćerka i njegov zet – znaju da je NATO važan i za Amerikance. Sa njim oni mogu da šire svoju moć u Evropi, na Bliskom istoku i Afganistanu, sve do Azije.
I svjetskoj sili je potrebna podrška
Jedinoj svjetskoj sili potrebni su podrška, baze i umreženost. Ipak postoji opasnost da će sebični predsjednik iz Bijele kuće, kao i do sada, nastaviti da se povlači iz međunarodnih dogovora i obaveza. Da li bi poslije Sporazuma o zaštiti klime, raznih intitucija UN, kao što je organizacija UN za pomoć palestinskim izbjeglicama, zatim Svjetske trgovinske organizacije, G20 i G7, uskoro i Sjevernoatlantski savez mogao da zapadne u krizu. Tramp je usmjeren ka izolaciji i neko će morati da mu objasni da takav svijet dugoročno ne funkcioniše. Što se više SAD budu povlačile, to će više Evropa morati da se pobrine za svoju odbranu. Evropski dio NATO će pritom morati mnogo toga da nadoknadi, jer je decenijama mogao da se oslanja na Amerikace, što je i činio. Bez SAD, Evropljani bi bili vojno gluvi, slijepi i paralisani. To se neće tako brzo promijeniti.
Dobro bi bilo da se evropski NATO saveznici, prije svega Njemačka, pridržavaju svojih finanijskih obećanja kada je riječ o izdvajanjima za vojsku. Ukoliko se Berlin ne pridržava zadatih ciljeva, time samo Trampu nudi povod za njegove kritike. Ako zlokoban cilj-dva-procenta izdvajanja za vojsku, u skladu sa privrednim učinkom, (o čijem smislu se može raspravljati) ne može da se ostvari, o tome mora unutar saveza da se diskutuje i ako je potrebno treba ga mijenjati. Nezadovoljstvo Amerikanaca Nijemcima koji nisu spremni da plaćaju je veliko. Svako priča svoju priču. A to na rođendanskom slavlju zapravo ne bi trebalo da se dešava.