Nategnuto jedinstvo

Velika Britanija želi da napusti Evropsku uniju, ostale zemlje-članice nastoje da očuvaju jedinstvo. To je pokazao novi format samita: po završetku zvaničnog sastanka šefova 28 zemalja, britanska premijerka Tereza Mej vratila se kući. Preostalih 27 zemalja nastavilo je zasjedanje kako bi razmotrile modalitete „bregzita". Od osnovnog principa ne žele da odstupe: onaj ko želi pristup tržištu Unije, mora da poštuje i slobodu kretanja državljana EU. Velika Britanija za sada želi i jedno i drugo – i pristup tržištu i kontrolu doseljenika iz Evropske unije.

Koliko je taj princip važan za zemlje-članice, jasno pokazuje odnos prema referendumu u Danskoj, od prije godinu dana. Posljedica toga došlo je do istupanja Danske iz evropske policijske službe Europola. Evropska unija, međutim, sa Danskom pokušava da pronađe sporazum, kako bi, upravo u vrijeme kada je pojačana opasnost od terorizma, obezbijedila prekograničnu policijsku saradnju. Na to se, prije svega u Evropskom parlamentu, gleda sa zabrinutošću. Manfred Veber, šef najveće poslaničke grupe – Evropske narodne partije, upravo u tome vidi egoizam koji EU prebacije i Velikoj Britaniji.

Uvijek iznova Rusija

Ipak, Evropskoj uniji pošlo je za rukom da za još godinu dana produži sankcije Rusiji zbog uloge Moskve u ukrajinskom konfliktu. To je bilo moguće samo jednoglasno. S obzirom da sankcije štete i privredama pojedinih država-članica EU, odluka predstavlja znak jedinstva. Slovački premijer Robert Fico, čija zemlja trenutno predsjedava Savjetu ministara, samo dan ranije sankcije je nazvao besmislenim. Sa druge strane, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Fransoa Oland zalagali su se za produženje sankcija.

Sankcije se, međutim, ne odnose na ruske akcije u Siriji. Doduše, šefovi država ili vlada EU Rusiju su jasno optužili da je jedna od odgovornih za patnje civilnog stanovništva u Alepu, kao i za ciljane napade na civilno stanovništvo i bolnice – ali to za Moskvu nema posljedica. Uloga Evropske unije u Siriji svodi se u velikoj mjeri na ulogu zgroženog posmatrača.

I odluka koja je na samitu donesena o Ukrajini ima veze sa Rusijom: Sporazum o asocijaciji sa Kijevom do sada nije mogao da stupi na snagu zato što su se protiv njega na referendumu izjasnili Holanđani. Taj sporazum u suštini predstavlja uvod u buduće članstvo u Uniji, čemu se Rusija striktno protivi. Ali protivi mu se i 61 odsto Holanđana. Šefovi država i vlada EU sada su usvojili dodatnu deklaraciju u kojoj se navodi da ratifikacija Sporazuma ne vodi kasnijem članstvu, vojnom partnerstvu sa Kijevom, kao ni slobodi kretanja ukrajinskih državljana unutar zemalja EU.

Holandski premijer Mark Rute bio je zadovoljan: „Evropska unija sada može da drži jedinstven kurs protiv destabilizujuće politike Rusije." Sa druge strane, on se pribojava da „neće biti lako" kada je riječ o ratifikaciji u parlamentu. U Holandiji se u martu održavaju parlamentarni izbori i ankete pokazuju veliki skok popularnosti evroskeptične Slobodarske partije Gerta Vildersa. Uoči referenduma, Vilders se glasno zalagao protiv sporazuma sa Ukrajinom.

Migracije u doba populizma

Tema koja već godinu i po dana dominira na samitima EU jeste migracija. Pod pritiskom sve većeg neraspoloženja prema strancima, kao i zbog predstojećih izbora, vlade zemalja-članica EU sada se samo još zalažu za smanjenje broja izbjeglica. Balkanska ruta je najvećim dijelom zatvorena, čemu je doprinio sporazum EU-Turska. Evropska unija od njega ne odstupa, bez obzira na odnos predsjednika Erdogana prema onima koji drugačije misle. Sada EU nastoji da stane na put krijumčarenju ljudi u Sredozemnom moru, postizanjem sporazuma sa afričkim zemljama. Zemlje koje zaustave migrante na putu ka EU i prihvate one koji će biti vraćeni, trebalo bi da budu nagrađene novcem i privrednom podrškom. Tom planu priključila se i njemačka kancelarka Merkel. Sporna raspodjela izbjeglica po zemljama EU, za koju se kancelarka uvijek zalagala, više nije tema.

Jedan često neugodan gost, na ovom samitu se oprostio od Brisela. Kao nijedan njegov prethodnik, predsjednik Evropskog parlamenta Martin Šulc, uvijek iznova je naglašavao važnost parlamenta, upozoravajući na opasnosti od samostalnih poteza nacionalnih država. Nakon mnogo godina u Briselu, Šulc sljedeće godine ulazi u njemačku politiku, možda će biti imenovan za ministra spoljnih poslova, a možda čak i kandidat SPD-a za kancelara na izborima 2017. godine. Ranije je bila praksa da se nepoželjni nacionalni političari šalju u institucije EU – tamo gdje više neće moći da prave gluposti. Šulc bi bio upravo suprotan primjer: uspješan EU-političar, koji svoju evropsku karijeru želi da iskoristi kao odskočnu dasku za nacionalnu politiku – i koji u anketama u Njemačkoj stoji veoma dobro.