Velika policijska akcija u azilanskom centru

Policija je u četvrtak u centru za izbjeglice u njemačkom gradu Ellwangenu okončala neuobičajenu operaciju. Zvaničnici su Izbjeglički centar u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg posjetili već u ponedjeljak, kada je grupa od skoro 200 tražitelja azila u ranim jutarnjim satima spriječila deportaciju 23-godišnjeg mladića iz Togoa. Mladić je jučer (3.5.2018) uhapšen i sada čeka na deportaciju u Italiju.

Oko 27 tražitelja azila u četvrtak su pružili otpor tokom operacije privođenja koja je uslijedila od strane stotine naoružanih policajaca. Neki od "azilanata" su povrijeđeni dok su iskakali kroz prozore centra. Policija je saopštila da je uhapšeno pet tražitelja azila na osnovu sumnje za krađu ili djela povezana sa konzumiranjem ili trgovinom drogom, dok je 17 lica koja su bila smještena u azilu moralo da bude prebačeno u druge azilantske centre.

„Pravni vakuum, kao i opasnost da se on etablira, ne može se tolerisati", rekao je Bernhard Weber, potpredsjednik policije Aalen. Peter Hönle, koji je rukovodio policijskom operacijom opisao je situaciju kao veoma napetu i zagrijanu.

Prije incidenata u ponedjeljak i četvrtak, deportacije su izvršavane bez ikakvog protivljenja ili nasilja „stotinama puta", izjavio je Weber za njemački N24. Situacija je bila veoma neugodna. Četiri zvaničnika su u ponedjeljak trebala deportovati mladića iz Togoa rano ujutru. „U tome su bili spriječeni od strane 150 do 200 afričkih izbjeglica koji su smješteni ovdje u LEA Ellwangenu u Centru za izbjeglice", izjavio je Weber.

Sean McGinley, predsjednik Savjeta za izbjeglice u Baden-Württembergu, izjavio je za DW da se izbjeglički smještaj do sada nije smatrao problematičnim. Međutim priznao je da je bilo problema sa ustanovama za prihvat odnosno privremeni smještaj. „Postoje okolnosti koje nisu u redu i koje su u nekim slučajevima pravno sporne – ali ne znam kako to može objasniti događaje u proteklim danima", rekao je McGinley: „Znam da ljudi koji budu deportovani u Italiju često završe na ulici. Zbog toga je razumljivo da se ljudi jako plaše i rade sve što mogu da spriječe deportaciju."

„Šamar u lice"

Njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer (CSU) izjavio je na konferenciji za novinare da su događaji u Ellwangenu „šamar u lice građanima koji poštuju zakon". Za njih je jasno „da se pravo na boravak u Njemačkoj ne smije nogama gaziti".

Seehofer se zalaže za izgradnju „ANKER" centara (Ankunft - dolazak, Entscheidung - odluka, Rückführung – povratak) u kojima bi tražitelji azila bili smješteni svo vrijeme dok čekaju odluku o njihovom zahtjevu za azil. Tek prošle godine je izmijenjen zakon, tako da zemlje sada mogu prihvatati azilante u Centrima za prvobitni prihvat kao što je to Centar u Ellwingenu i obezbijediti im boravak do dvije godine. Kritičari kažu da ova praksa spriječava integraciju izbjeglica. Policijski sindikat se ne slaže sa idejom izgradnje "Anker" centara i kaže da njihovi zvaničnici nisu obučeni da vode "zatvore".

Ipak, Seehofer želi da u narednih nekoliko mjeseci implementira 5 ili 6 pilot "Anker" centara. Ministar unutrašnjih poslova je također predsjednik Hrišćansko-socijalne unije (CSU), bavarske sestrinske partije vladajuće stranke CDU Angele Merkel. Konzervativni CSU se bori za svaki glas uoči septembarskih predsjedničkih izbora u Bavarskoj - pogotovo protiv desničarske populističke stranke Alternative za Njemačku (AfD), koja je uglavnom poznata po svojoj politici neprijateljstva prema izbjeglicama.

Političari drugih stranaka, nakon incidenata u Ellwangenu, kritikuju uspostavljanje još većih, centralizovanih centara za izbjeglice. „To stvara određenu dinamiku i potencijal za nasilje i to na leđima policijskih snaga", izjavila je stručnjakinja za unutrašnje poslove Zelenih, Irene Mihalic. 

Sjedi i čekaj - mjesecima

Stephan Dünnwald iz bavarskog Savjeta za izbjeglice savezne njemačke države opisuje uslove života u velikim prihvatnim centrima kao neizdržive. „Zamislite – živite sa tri ili četiri stotine drugih ljudi. Svake druge noći dolazi policija i hapsi jednog od vas i vi ne znate da li ste naredni put vi možda na redu", govori Dünnwald za DW i dodaje:  „To naravno prouzrokuje ogromnu napetost među ljudima koji su tu smješteni".

Tražitelji azila često mjesecima u centrima čekaju da se obradi njihov zahtjev za azil. Za to vrijeme ne smiju tražiti nikakav posao, ne smiju započinjati nikakvo obrazovanje i ne smiju oficijelno posjećivati kurseve njemačkog jezika. „Sjede i čekaju šta će se desiti", nastavlja  Dünnwald: „Mjesec dana može se činiti kao odmor, ali kada tako provedu šest mjeseci a ne smiju ništa raditi – stvarno ništa – onda se čovjek zaista počne pitati: Trebam li ovdje ostati? Da li bi se mogao otići negdje drugo i sakriti se? Možda bih mogao pokušati pronaći neki ilegalni posao? Ili da počnem s nečim kriminalnim?"

Politika azila je regulirana tzv. Dublinskim sporazumom. Shodno sistemu utvrđenom u Dablinu izbjeglice moraju tražiti azil u onoj državi Evropske unije u koju su prvu ušli. Za mnoge je to Grčka ili Italija, gdje i mladić iz Toga treba biti deportovan. Prema riječima Dünnwalda, izbjeglice u ovim zemljama borave u smještajima gdje vladaju uslovi dostojni čovjeka.

„U Italiji u većini slučajeva izbjeglice nisu zbrinute. Ne dobiju ni krov nad glavom i žive na ulici. Zbog toga što ne dobijaju nikakav novac, preživljavaju baveći se poslom na crno, prosjačenjem ili prostitucijom”, govori Dünnwald. "Zbog toga izbjeglice ne žele da se vrate.”

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android