"Najlabilnija zemlja Evrope - pred ratom"

Švajcarski dnevnik „Neue Zürcher Zeitung“ piše da mnogi posmatrači „sumnjaju u zvaničnu verziju događaja. „Taktika naoružanih je svakako vrlo čudna. UČK obično zauzima sela u nepristupačnom zaleđu. Zatim se sklanja odatle da bi na kraju iskoristila civilne žrtve u propagandne svrhe. Povlačenje iz jedne opkoljene gradske četvrti je nemoguće, a UČK nikada nije izvodila samoubilačke misije. Mnogi u Makedoniji smatraju da je u Kumanovu insceniran međuetnički sukob – kojim vlada pokušava da odvrati pažnju javnosti sa političkih i socijalnih protesta zbog kojih je u sve težoj situaciji“, piše „Neue Zürcher Zeitung“.

„Tajna služba, na čijem čelu se nalazi jedan rođak premijera Gruevskog, u stanju je da učini tako nešto. A i u regionu ne nedostaje mladih ljudi koji se na to mogu podstaći sa nešto novca. Vlada premijera Gruevskog je pritjerana leđima uza zid. Opozicija već mjesecima postupno objavljuje protokole prisluškivanih razgovora koji pokazuju koliko je korumpirana i cinična devetogodišnja vladavina VMRO i njenih albanskih partnera. U Skoplju su se formirali protesti koji su prvi put u istoriji ove zemlje multietnički“, piše „Neue Zürcher Zeitung“.

Berlinski dnevnik Berliner cajtung prenosi da „se čuju glasne sumnje u verziju policije prema kojoj se u Makedoniji ponovo razbuktao albanski terorizam. „U državi su već mjesecima u prvom planu političke, a ne etničke razmirice. Organizacije za ljudska prava i zapadne diplomate optužuju vladu premijera Nikole Gruevskog da se služi autoritarnim metodama. Prema navodima organizacije Reporteri bez granica u Makedoniji vlada najmanja sloboda štampe u čitavoj Evropi zapadno od ranijeg Sovjetskog Saveza.“

List „Die Welt“ piše da se „najslabilnija zemlja Evrope nalazi pred ratom“ i da je „prema navodima poznavalaca situacije iz Prištine više Albanaca koje su zarobile makedonske jedinice u zatvoru teško zlostavljano i djelimično veoma teško povrijeđeno, te da su hapšeni i civili, između ostalog i jedna porodica sa troje djece.“ Ovaj dnevnik javlja da „ruska vlada podržava Gruevskog i da je osudila borbe i proteste protiv njega. Minstarstvo spoljnih poslova u Moskvi govori o pokušaju zapadnih krugova da destabilizuju Makedoniju.“

Žrtveni jarci su odslužili svoje

List „Neue Zürcher Zeitung“ piše o BiH i Kosovu u kojim je Zapad nakon vojne intervencije uspostavio protektorat. „Zapadne zemlje su zakazale. Slijedile su različite interese. SAD su vjerovale da nakon Hladnog rata rješenje jugoslovenskog problema mogu prepustiti Evropljanima. Zapad je nespreman dočekao raspad Jugoslavije. 1991. godine se raspao Sovjetski savez tako da su interesi bili usmjereni na druga područja u svijetu. To je imalo fatalne posljedice. Zapad je rat u Bosni dugo nijemo posmatrao. Desetine prijedloga o mirovnom rješenju je propalo. Protiv simptoma se borilo bez da se pitalo koji su politički razlozi. Preokret je nastao nakon masakra u Sebrenici u julu 1995. godine. U Dejtonu su nastali obrisi države kakvu nije želio ni jedan od tri konstruktivna naroda – niti Bošnjaci, niti bosanski Srbi, niti bosanski Hrvati. Nada da će se u vremenu mira sve promijeniti je bila naivna i upečatljivo svjedočenje nepoznavanja istorije. BiH je stavljena pod međunarodni nadzor. Brigu o sprovođenju Dejtonskog sporazuma i dvadeset godina nakon rata još uvijek ima Visoki predstavnik iako se on u BiH odavno ne uzima za ozbiljno. Slično je bilo i sa Kosovom nakon intervencije NATO-a 1999. godine. BiH i Kosovo, koje Zapad kao ni jednu drugu zemlju čvrsto ne drži u svom krilu, naudaljenije su od članstva u EU. Prepreke su sve veće“.

„Sigurno je da su protektori u prvoj deceniji poslije rata postigli mnogo. Morali su krenuti od nule. BiH je danas demokratska zemlja. Međutim, zemlja je i dalje etnički podijeljena i politički paralisana. Zato je odgovoran i Dejtonski sporazum. Političari u BiH, koji slijede samo lične interese, nisu u stanju postići dogovor o promjenama. Fokusiranjem na Bošnjake, Srbe i Hrvate, Zapad sprječava upravo ono što je Bosancima stalno ponavljao, a to je svijest o zajedničkoj državi i nacinalnom identitetu koji će prelaziti entičke granice.“

„BiH više ne treba nadzor. Zemlja i poslijeratno uređenje u regionu se neće raspasti ako kancelarija Visokog predstavnika bude zatvorena. Bosanski, ali i vladajuća politička elita na Kosovu, više neće moći odgovornost prebacivati na strane instance. Oni bi bili primorani da napokon postignu nepopularne kompromise. Strani administratori također više ne bi bili žrtveni jarci za neuspjeh domaćih političara“, piše Cyrill Stieger u listu „Neue Zürcher Zeitung“.