Nagrada za slobodu govora za Juliju Navaljnaju

Tri dana nakon smrti ruskog oporbenog političara Alekseja Navaljnog u veljači 2024, njegova udovica Julija Navaljnaja javno je izjavila da će ona preuzeti upravljanje „Zakladom protiv korupcije" (FBK). Tu neprofitnu organizaciju osnovao je njen suprug 2011. godine. Cilj: otkriti i objaviti slučajeve mita i zloupotrebe vlasti među ruskom elitom i tako se boriti protiv korupcije. Mnogi smrt Navaljnog u 47. godini u zarobljeničkom logoru u Sibiru doživljavaju kao rezultat višegodišnjih represalija kojima su ga ruske vlasti maltretirale zbog njegovih političkih aktivnosti.

Deutsche Wellesada Juliji Navaljnoj i „Zakladi protiv korupcije" dodjeljuje 10. Nagradu za slobodu govora (Freedom of Speech Award). Direktor DW-a Peter Limbourg kaže da se nagrada dodeljuje zbog „nepokolebljive hrabrosti" kojom se Navaljnaja i njene kolege bore za slobodnu Rusiju: „Julija Navaljnaja je od samog početka podržavala politički rad svog supruga Alekseja Navaljnog u borbi za slobodu tiska i slobodu izražavanja u Rusiji –sprkos svim rizicima, stalnim prijetnjama i osobnim ograničenjima."

Julija Navaljnaja nije htjela postati političarka

Promatrači procjenjuju da je Julija Navaljnaja time što nastavlja rad svog pokojnog supruga, ujedno najavila i vlastitu političku karijeru. Neki je vide kao novo lice ruske oporbe –ako ona zapravo nikada nije htjela biti političarka.

Julija Abrosimova je Alekseja Navalnog upoznala 1998., tijekom odmora u Turskoj. Godine 2000. oni su se vjenčali. A godinu dana kasnije dobili su kćerku Dariju. Sin Zahar se rodio 2008. Navalnaja je diplomirala na Fakultetu za međunarodne odnose na Sveučilištu Plehanov u Moskvi. Apsolvirala je praksu u Danskoj, na jednoj poslovnoj visokoj školi. Ona ustvari nije planirala vlastitu karijeru, već je od početka podržavala karijeru svog supruga. 

Već prije dvadesetak godina bračni par se učlanio u stranku Jabloko. Kako je njezin muž s vremenom postajao sve važniji političar, Navalnaja mu je pomagala oko prijevoda ili izrade poslovnih planova. "Ja sam bila nevidljiva pomagačica", rekla je ona 2014. za magazin Afisha, koji je na svojoj naslovnici, uz njezinu fotografiju, napisao: "Jači spol".

Aleksej Navalni se u medijima pojavio već i ranije. U prosincu 2011., godinu dana nakon utemeljenja njegovog antikorupcijskog projekta Rospil koji se financirao donacijama, policija ga je privela nakon jednog prosvjeda čiji su sudionici tražili slobodne izbore. Navalnaja je nakon toga, zajedno s drugim oporbenjacima, pokrenula potragu po moskovskim zatvorima za svojim mužem. I to bez uspjeha.

"First Lady" ruske oporbe

"Najdramatičniji dan", kako je jednom rekla Julia Navalnaja, dogodio se ipak u 2013. Bio je to dan kada je njezin suprug osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina –bog navodne pronevjere. On je, prema optužnici, tijekom 2009. kao tadašnji savjetnik guvernera regije Kirov oštetio tamošnje državno drvoprerađivačko poduzeće Kirovles za (preračunato) oko 33.000 eura. Slike iz sudnice iz tog vremena pokazuju Juliju Navalnaju kako pognute glave prati suđenje. Ona je tada, kako je otkrila, bila spremna na sve moguće ishode. No, nakon što se javnost pobunila, sud je zatvorsku kaznu preinačio u uvjetnu.

Kasnije je Navalnaja rekla da se pomirila s rizicima političkog rada njezinog muža: "Ljudi vjeruju u njega, oči im svijetle, izlaze na ulicu, iako ih zastrašuju, iako im prijete zatvorom. To je divno", naglasila je ona u intervjuu za magazin Afisha.

Na političku pozornica je Julija Navalnaja zakoračila tek 2013. Radilo se o predizbornoj kampanji njezinog supruga koji se tada kandidirao za gradonačelnika Moskve. Navalni se zalagao za transparentnost u politici, pa i po pitanju njegovih prihoda, njegove imovine, ali i svega što se tiče njegove obitelji. Tako se Navalni pozicionirao kao suprotnost političarima staroga kova. On je na izborima za gradonačelnika osvojio oko 27 % glasova, i tako završio na drugom mjestu –za pobjednika Sergeja Sobjanina. Julija Navalnaja je tako postala "First Lady" oporbenog lidera. 

Novi test pred kojim se našla bilo je trovanje njezinog muža u ljeto 2020. u Omsku. Liječnik Aleksandr Polupan za DW je rekao kako se Navalnaja u toj stresnoj situaciji ponašala staloženo, demonstrirala je jaku volju, kaže da je bila samouvjerena. Polupan je mišljenja da je upravo njezina upornost značajno doprinijela tome da se Navalnog prebaci u Njemačku, odnosno da je taj slučaj dobio tako veliku medijsku i javnu pažnju. Navalnaja je naime tada poslala apel ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da dozvoli medicinski tretman njezinog supruga u Saveznoj Republici. Putin je kasnije rekao da je on osobno zamolio Državno odvjetništvo da Navalnom dozvoli izlazak iz zemlje, i to je učinio, kako je dodao, neposredno nakon što ga je to zamolila supruga oporbenog vođe.

"Simbol moralnog otpora"

Politolog Dmitrij Oreškin smatra da bi se Julija Navalnaja mogla pokazati kao važan simbol u otporu protiv „muške" tiranije u Rusiji. Dok većina muške populacije čvrsto vjeruje u narativ po kojem je NATO napao Rusiju, žene u toj zemlji moraju rješavati konkretne probleme: „Njima ubijaju muževe, braća moraju ići u vojsku, a sinove im šalju u smrt u Ukrajinu", piše Oreškin.

Andrej Kolesnikov iz organizacije Carnegie Endowment for International Peace u Washingtonu smatra pak da bi Julija Navalnaja mogla postati "moralni simbol otpora". On dodaje: "Ako ikada budemo u situaciji da se nominira demokratsku predsjedničku kandidatkinju, onda će Julija u svakom slučaju po mišljenju milijuna ljudi biti najbolja kandidatkinja."

Navalnaja nastavlja borbu svog muža

"Ubojstvom Alekseja Putin je ubio polovicu mog bića, polovicu mog srca, ubio je polovicu moje duše." A ona druga polovica, koja je preostala, kazala je ona, sada je puna "bijesa, gnjeva i mržnje", dakle stvari koje će ju gurati prema naprijed, kako bi ostvarila san svog muža: izgradnju Rusije koja je "puna dostojanstva, pravde i ljubavi".

Nagrada za slobodu govora bit će uručena Juliji Navaljnoj 5. lipnja 2024. u Berlinu. Tom prilikom govor će održati njemački ministar financija i predsjednik Liberalno-demokratske stranke (FDP) Christian Lindner.