"Na internetu više nema sigurnog kutka"
13. april 2019
Djeca mogu da budu okrutna. To zna svako ko je zlostavljan u školi ili ima djecu koja prolaze kroz isto. Slučaj 14-godišnje djevojčice iz Indonezije nedavno je uzdrmao međunarodnu javnost. Prema informacijama tamošnjih medija, djevojčicu su pretukle i mučile starije učenice - njih 12 - nakon čega je ona morala biti hospitalizovana. Povod je bio nešto što je djevojčica postavila na Facebook.
Slučaj je na Twitteru izazvao ogroman broj reakcija pod hashtagom # JusticeforAudrey.
"Obim nasilja je ekstreman i nije neuobičajeno da se konflikt koji među adolescentima započne online prenese u offline svijet", kaže Birgit Kimmel, diplomirana pedagoginja i voditeljica EU projekta „Klicksafe". Projekat koji za cilj ima veću sigurnsot na internetu implementira se od 2004. godine i finansiraju ga Evropska unija i Uredi za medije njemačkih saveznih pokrajina Falačko Porajnje i Sjeverna Rajna-Vestfalija.
"Maltretiranje može početi na društvenim mrežama i nastaviti se u normalnom životu, ali i obrnuto", objašnjava Kimmel za DW. "Po pravilu, oba svijeta su pogođena, baš kao što je slučaj u Indoneziji."
„Potražiti pomoć nije tužakanje"
Nasilje uglavnom pogađa mlade u pubertetu, kaže Kimmel. A većina njih sada ima Smartphone i zato žrtve ni kod kuće nemaju odmora od mržnje, prijetnji i podsmijeha. "Nema više sigurnih kutaka, jer se mladi napadaju 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji", kaže Kimmel. "Praktično, svako zlostavljanje koje se dešava u školi će se nastaviti i na internetu."
Zbog ove korelacije, Kimmel i drugi stručnjaci više ne razdvajaju internetsko zlostavljanje od offline zlostavljanja. U Njemačkoj i ne postoje zakonske odredbe koje se posebno odnose na internetsko zlostavljanje. Umjesto toga, mnogo posla se ulaže u prevenciju.
"Imamo zaposlene koji se posebno obučavaju za prevenciju, a potom obilaze škole u saradnji sa lokalnim udruženjima", objašnjava Erika Krause-Schöne, voditeljica saveznog Sindikata policije u razgovoru za DW. Ovi napori nisu usmjereni samo na tinejdžere - na kraju krajeva, i mnoga mlađa djeca su već na internetu.
"Sa prevencijom moramo početi rano", kaže Kimmel. Djeci se prvo mora reći šta se sve može dogoditi na internetu i da je važno da se potraži pomoć. "Objašnjavamo im da potražiti pomoć nije isto kao tužakanje", kaže Kimmel. "To kod djece igra važnu ulogu", dodaje ona.
Fotografije u WhatsApp grupama
U višim razredima važno je senzibilizirati mlade i učiniti ih svjesnima razlike između javnog i privatnog prostora, objašnjava pedagoginja. Pritom je vrlo važno objasniti da se golišave fotografije ne trebaju slati nikome, pa čak ni prijatelju. Jer, ako se odnos prekine, te fotografije bi mogle završiti u razrednoj WhatsApp grupi i onda bi vrlo brzo cijela škola vidjela veoma privatne snimke i o tome pričala – što je noćna mora za žrtvu.
"Za žrtve je najvažnije da te slike prvo nestanu", kaže Kimmel. Ona se prisjeća slučaja kada je jedna učenica svom momku poslala video snimak sa seksualnim scenama. Film je potom kružio među učenicima.
Kada se za to saznalo, školsko osoblje je svim učenicima naredilo da odmah izbrišu video sa svojih mobilnih telefona. Video je uklonjen sa interneta i nakon kratkog vremena nije ga bilo nigdje. Nažalost, u mnogim školama još uvijek ne postoje odgovorni za cyber-bullying koji znaju šta treba da se radi i kako brzo intervenisati u ovim slučajevima.
Roditelji ne znaju šta se događa
Ali, ne trebaju samo mladi biti ti koji se moraju educirati o mogućnostima internetskog zlostavljanja. "Iz svog iskustva mogu da kažem da se škole sada direktno obraćaju roditeljima svojih učenika", govori Krause-Schöne iz Sindikata policije.
Potreba za obrazovanjem je velika. Mnoge majke i očevi nisu upoznati sa Snapchatom i Instagramom i često ne znaju šta njihova djeca tamo postavljaju. S druge strane, postavke za privatnost na društvenim mrežama komplikovane su čak i za redovne korisnike. Kimmel nalašava: "Roditelje se mora zaista dobro uvesti u sve to."
Kada roditelji saznaju da je njihovo dijete zlostavljano na internetu prva reakcija je često: ‚Idem u policiju'. Zlostavljaće se u Njemačkoj može optužiti između ostalog za uvredu, klevetu ili prijetnju, baš kao i u nevirtuelnom svijetu.
"Ali ipak treba dobro razmisliti o tome da li da se zaista krene ovim putem", kaže Kimmel. Dok se završe procedure mogu proći nedjelje ili mjeseci. Kazne koje primjenjuju sudovi „su sankcije za počinioce, ali žrtvama se u početku ne pomaže mnogo". Intervencija u školi i psihosocijalna podrška roditelja, prijatelja ili profesionalaca, prema mišljenju stručnjaka, žrtvama je često mnogo važnija.