Muke mladih birača u Njemačkoj

CDT to radi cool: u jednoj zgradi u fazi raspadanja, u popularnoj berlinskoj četvrti po večernjim izlascima, predstavljaju svoj izborni program - sa video projekcijama, velikim crvenim srcem koje kuca, simbolički u taktu njemačke privrede. "Totalno živopisno i super moderno", komentariše Čejen Tarner.

Ova srednjoškolka sa zanimanjem kruži kroz prostoriju punu kartonskih kutija na kojima su ispisane riječi koje se tiču porodične politike. Ona je nedavno napunila 18 godina i na izborima 24.9. može da po prvi put da svoj glas, kao i drugih tri miliona mladih Nijemaca. Ali, kome? Ona se još nije na pravi način ni u školi a ni privatno zanimala za politiku, objašnjava ova gimnazijalka. "Jako mi je teško da se odlučim", kaže.

Slično se osjećaju mnogi mladi birači i upravo zbog toga mnogi uopšte ne izlaze na birališta. Politikom se u Njemačkoj bave uglavnom ljudi između 50 i 70 godina starosti. "Za politiku starijih mladi se ne zanimaju mnogo", objašnjava profesor Klaus Hurelman, jedan od renomiranijih naučnika koji se bavi pitanjima mladih u Njemačkoj.

To se ogleda i u učešću na izborima. Dok oni građani koji su prešli pedesetu hrle ka biračkim kutijama, do tada mladi ostaju daleko od istih. Šta je razlog da tek manje od deset odsto mladih učestvuje na izborima? Oni imaju osjećaj, kaže sociolog Hurelman, da će politička zajednica da funkcioniše i bez njih. Stav koji je pak iza toga je sljedeći: "Zašto da izlazim na izbore kada ne znam šta time postižem, kad je ionako već sve određeno?" Mladi, činjenica, ne preziru partije ali ih posmatraju s distance.

Znak za buđenje je bio Brexit

Mladi često sumnjaju da bi njihov glas mogao nešto da promijeni. A kuda bi to moglo da vodi vidjelo se na primjeru Brexita. Mladi, koji su većinski bili za to da Velika Britanija ostane u EU, nisu izašli na glasanje i tako su prepustili da stariji, koji su mahom bili za Brexit, odluče o njihovoj sudbini. Hurelman je ubijeđen da je to dovelo do promjene načina razmišljanja i u Njemačkoj. Od tada mladi neće tek tako ostati udobno zavaljeni u naslone i prepustiti 'starim vukovima' bojno polje.

U međuvremenu se sve više mladih učlanjuje u partije, iako je u njima još uvijek prosječna starost oko 60 godina. On to smatra 'iznenađujućim i važnim', a to se u Njemačkoj dugo nije događalo. Kao na primjer 19-godišnja Lujza Hatendorf. Ona se već godinu dana angažuje u podmlatku Zelenih i odnedavno je postala i članica te partije. Ono što drugi mladi vide kao dosadno, ona vidi kao šansu: udružiti se kako bi se nešto pokrenulo. "Biti član jedne partije je direktan put da se utiče na politiku", kazala je Lujza Hatendorf.

No, pitanje koje mladi sebi postavljaju u svijetu u kojem ima toliko mogućnosti glasi takođe: kakvu korist imam od toga? Sociolog Hurelman smatra da bi partije bez problema mogle da na tom polju naprave jaču reklamu - šta bi mogle prenijeti mladim ljudima - od retoričkih sposobnosti do podsticanja karijere. "Onda bi partije morale da se oslobode karaktera ozloglašenosti, a skoro u potpunosti korupcije", smatra naučnik iz Berlina naglašavajući kako su 'mladi veoma osjetljivi po tom pitanju'. Partije bi, kaže, morale da se "izvuku iz svojih prljavih ćoškova".

"Generacija Merkel"

A kakav efekat na mlade birače ostavlja to što poznaju samo jednu kancelarku - Angelu Merkel? 19-godišnjoj Lujzi Hatendorf prije svega smeta što Merkel svoju politiku prodaje kao politiku 'bez alternative' - a to šteti demokratskoj kulturi sporenja. Osjećaj mladih da 'ionako ne mogu ništa da promijene' ima svoje uzroke i u dugačkoj vladavini Angele Merkel.

I sociolog Hurelman ovdje vidi dilemu. Istina je da mladi takođe cijene političku stabilnost i ekonomske uspjehe Njemačke i to pripisuju kancelarki. Oni se ne bune protiv postojećih struktura, ali ako u njih posumnjaju prije će se povući iz politike, jer smatraju da tu nema mjesta za njih. "Ovakvo stanje ne bi smjelo dugo da potraje, mislim na demokratske strukture, jer će partije da se uspavaju i zacementiraće se generacijski jaz."

Partije bi mogle više da učine

Još se njemačke partije teško odlučuju da se okrenu mladima i da im ponude atraktivnu saradnju. "Ja ne želim da lijepim plakate pet saveznih izbora pa da se tek onda usudim kandidovati za neku državnu službu", ovako Lujza Hutendorf opisuje mučan partijski posao. I Čejen Tarner, koja će po prvi put glasati, kaže kako se 'mladima politika ne obraća na pravi način'. Do sada je osjećala kako je van politike, ali sada mora da se odluči za jednu partiju. 

A kako bi se informisala, Čejen Tarner odlazi na više mjesta pa tako i na predstavljanje programa CDU u ovoj zgradi u fazi raspadanja. Ona ni u kom slučaju ne želi da podlegne uticaju mišljenja njenih roditelja i prijatelja. No, ona će, za razliku od mnogih svojih vršnjaka, izaći na izbore, jer 'demokratija samo tako funkcioniše'. A tu je i prednost da neko kao mlad čovjek može da sa starijima diskutuje o politici na istom nivou i da konačno budu ozbiljno shvaćeni.