„Moramo podstaći ljude da ne napuštaju svoje zemlje“

DW: Gospodine Steinmeier, preko tzv. balkanske rute u Njemačku dolazi veliki broj izbjeglica iz Sirije, ali i migranata i tražilaca azila iz balkanskih država. Šta balkanske zemlje moraju uraditi da ljude odvrate od napuštanja njihovih zemalja?

Steinmeier: „Mislim da moramo uraditi dvije stvari. Prvo nam mora biti jasno kako se trebamo odnositi prema zemljama na Zapadnom Balkanu. To su zemlje koje se nalaze na putu u EU i koje, po mom uvjerenju, ne mogu istovremeno biti zemlje iz kojih dolaze ljudi i u Njemačkoj traže zaštitu. Zbog toga vjerujem da mi u Njemačkoj moramo biti složni u tome da su zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Kosovo i Albaniju, sigurne zemlje porijekla u koje možemo vratiti ljude nakon što im u Njemačkoj bude odbijen zahtjev za azil, ali i da se tim ljudima i prije polaska u Njemačku objasni da nemaju šansi da u njoj dobiju azil. Ovdje u Beču sam predstavnike zemalja Zapadnog Balkana podsjetio na to da su oni prihvatili međunarodne humanitarne norme u mnogim dogovorima i da stoga imaju vlastite obaveze. Pri tome ih ne smijemo ostaviti same. Zbog toga smo bilateralno prije nekoliko dana odlučili da Grčku u zbrinjavanju izbjeglica pomognemo s oko 1,2 miliona eura. Također je jdogovoreno da Srbiji i Makedoniji dodijelimo dodatnh milion eura za pomoć izbjeglicama. Nadam se da će i druge države postupiti na isti način. Evropska unija je također donijela slične odluke“.

Sada imamo ratne izbjeglice koje iz jedne zemlje članice EU, Grčke, idu prema Makedoniji i Srbiji. Šta mora raditi EU kako bi to spriječila? A to zapravo nije namjera.

Ne, to uopšte nije namjera i mi intenzivno razgovaramo s Grčkom. Grčka trenutno tvrdi da se ona ne nalazi na početku lanca, nego ukazuje na Tursku, koja navodno, masovno sirijske izbjeglice gura prema Grčkoj. Na tome vidite koliko je velika seoba migranata, ili kako to neki nazivaju izbjeglička kriza, pri čemu svako u svakog upire prstom. Zbog toge ne napredujemo i moramo ponovo, zajedno, definisati pojam evropske solidarnosti, posebno kada se radi o odnosu prema izbjeglicama. Ustvari, vjerujem da nećemo doći do ravnopravne evropske raspodjele sve dok imamo protivljenja. Moramo se jače angažovati u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice i važnim tranzitnim zemljama. Moramo pomoći i tamo stvoriti uslove zbog kojih će ljudi ostati, a ne napuštati svoju zemlju i u kojim će imati šansu za razvoj i radno mjesto. To je moguće samo uz tješnju privrednu saradnju. Moramo pomoći u rješavanju konflikta koji su pravi razlozi za talas izbjeglica, a to su krize, konflikti i građanski ratovi na sjeveru Afrike i Siriji“.

Kako komentarišete prijedlog Sebastiana Kurza, austrijskog ministra vanjskih poslova da se u ovim zemljama za izbjeglice naprave zaštitne zone. Da li to može funkcionisati?

„To nije nova diskusija. Ona se odvija pod različitim nazivima. UN je također zatražio da na tranzitnim rutama napravimo tzv. hotspotsove, registracione centre u kojim će izbjeglice, kao prvo biti smještene, registrovane i u kojim će moći ostati neko vrijeme. Još uvijek je sasvim otvoreno da li će doći do toga i da li će biti postignuti dogovori o tome koji će uopšte biti zadaci tih centara.“