„Mi nismo manjina“

Transparenti u rukama mladih „Neću sendvič, hoću promjene", „Neću devedesete, hoću budućnost", „Prijatelje da viđam uživo, a ne preko Skajpa", „Nećemo Cecu za ministarku kulture", samo su neke od poruka poslatih građanima i vlasti. Sa pištaljkama, vulvuzelama i pokličima „av, av" i „nije naš predsjednik", nešto više od 2.000 mladih prošetalo je glavnim ulicama Niša. Nezadovoljni su, kažu, rezultatima izbora, ali i sigurni da će ih iz večeri u veče biti sve više, i to svih generacija, posebno što su se sa prozora nekih zgrada čule varjače i šerpe.

„Više nećemo da ćutimo"

Mišljenja građana Niša u vezi sa protestima, sada kada je sve gotovo, su podijeljena. Dok su jedni ubijeđeni da nakon demokratskog izbora predsjednika Srbije ljudima nije mjesto na ulici, drugi vjeruju da je ipak pravi trenutak za bunt.

„Mi smo vjerovali da su u toku predsjedničke kampanje političari dovoljno sposobni da sami odrade svoj posao i da mi nećemo morati da radimo za njih. Imali su svoju priliku da animiraju birače. Neke jesu, neke nisu. U svakom slučaju, ovo što se desilo je nedopustivo i mi više nećemo da ćutimo. Ovo je naš odgovor na rezultate izbora i mi ne mislimo da je sada kasno, niti da je kraj. Mi smo svi glasali i hoćemo da pošaljemo poruku ljudima da mi nismo manjina, da pokažemo koliko nas ima", kaže studentkinja Aleksandra Nedeljković.

„Očigledno moramo ovako da reagujemo. Izgleda da drugi način u ovoj zemlji ne štima. Jednostavno, moramo da mijenjamo stvari u našu korist", poručuje jedan mladić iz mase.

Nekim prolaznicima, međutim, nije jasno zašto se protestuje. „Ne razumijem čemu sve to. To je možda trebalo prije izbora, imali su dovoljno vremena. Nije mi jasno i ne podržavam sadašnji izlazak na ulice", kaže jedan Nišlija.

Izlaskom na ulice, mladi su iznijeli i svoju listu zahtjeva koja je potekla iz Novog Sada, a u srijedu (5.4.) su je usvojile i Nišlije. Među zahtjevima je smjena članova Republičke izborne komisije (RIK) „zbog nepoštovanja Ustavnog suda", razrješenje predsjednice Skupštine Maje Gojković zbog „blokade rada" te institucije i smjena direktora RTS-a zbog „režimskog izvještavanja". Studenti poručuju da se neće povući dok se ne ostvari sve ono što im pripada. Kažu da je ovo tek početak.

Organizovano (ne)vidljivi

Sociolog Đokica Jovanović smatra da to što su izbori gotovi, ne znači da treba stvari posmatrati proceduralno: „Protesti se dese onda kada dođe vrijeme da se dese. Mi na to ne možemo da utičemo. Druga stvar, očigledno je cio predizborni proces bio nelegitiman. Cijela kampanja bila je usmjerena na jednog kandidata, drugi su bili organizovano nevidljivi. Zato, kada je raspoloženje mase u pitanju, tu nema kasno i rano, neraspoloženje ispliva na površinu onda kada ispliva. Političarima to nije jasno. Kada postoji duboko neraspoloženje, onda je dovoljna bilo koja kapisla da pomjeri ljude. I niko ne može da predvidi koja će to kapisla biti", objašnjava Jovanović.

Građanski aktivista Nacionalne koalicije za decentralizaciju Mladen Jovanović koji godinama proučava izborne procese smatra da ovi protesti pokazuju da dio građana „više nije spreman da trpi laganje i obmane koje tradicionalno u Srbiji dolaze od stranaka na vlasti, ali i od opozicije".

„Novoizabrani predsjednik je, izjavom da je njegova pobjeda 'čista kao suza', iziritirao veliki broj građana. Prema statistikama, u vrijeme kampanje imao je čak 67 odsto vremena u informativnom programu u medijima, a na TV Pink čak 90 odsto. U svojoj kampanji navodio je preuveličane i potpuno netačne podatke o broju kompanija i novozaposlenih ljudi u posljednje tri godine, a mediji su bili ili nezainteresovani ili preplašeni da pokažu tačne podatke. Tu mislim i na činjenicu da je veći broj ljudi u Srbiji na televiziji vidio roditelje Aleksandra Vučića, umjesto da ima priliku da vidi i upozna druge predsjedničke kandidate", precizirao je Mladen Jovanović i dodao da protesti pokazuju da ljudi u Srbiji više nemaju lažne iluzije ni o partijama opozicije.

„Mrak na oči od tolike demokratije"

Da li je zaista bilo izborne krađe, pitali smo Bojana Klačara iz Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID). On kaže da se, iako su ovi izbori bolje organizovani od prethodnih u 2016, neki problemi ponavljaju. Klačar potvrđuje da i CeSID smatra da se u kampanji stvara veća neravnopravnost u odnosu na sam izborni dan. „Ključni izazovi jesu uloga Regulatornog tijela za elektronske medije (REM), odnosno izostanak njegove aktivnije uloge, funkcionerske kampanje koje nisu zakonom (u ozbiljnijoj mjeri) regulisane, nedovoljna ažuriranost biračkog spiska i finansiranje političkih subjekata", kaže predstavnik CeSID-a i zaključuje da bi, za dugoročnija unaprjeđenja izbornog procesa, bilo potrebno reformisati izbornu administraciji na svim nivoima – počev od RIK-a.

Prema podacima CeSID-a, izlaznost na izborima bila je veća od 2014, a lošija od 2008, 2012. i 2016. godine. Klačar dodaje da je za izlaznost veću od 60 odsto (četiri miliona birača), „potrebno da imamo percepciju da su izbori veoma važni i neizvjesni. Na ovim izborima je ključna tema bila da li će biti drugog kruga, što nije bilo dovoljno. Drugi problem je razjedinjena opozicija", zaključuje Bojan Klačar iz CeSID-a

Urednika lista „Danas" Dragoljuba Dražu Petrovića ni najmanje ne čudi to što su mladi izašli na ulice baš sada. „Normalno da normalnim ljudima prvog dana poslije izbora padne mrak na oči od 'tolike demokratije'. I da kažu dosta je bilo – pritom ne misleći na Radulovića (lider pokreta Dosta je bilo, prim.ur)."

Na pitanje kako će mediji reagovati na proteste, Petrović odgovara da većina medija koja je bliska vlastima, protestima daje negativni publicitet. „Protesti u najvećim medijima će biti tretirani kao nastavak Vučićeve paranoje da ga neka nepoznata sila ruši", smatra Draža Petrović.

U šta bi protesti mogli da prerastu?

Svi sagovornici DW slažu se da je protestna energija mladih veoma pozitivna promjena u Srbiji. Oni takođe smatraju da je važno to što oni imaju jasne zahtjeve koji podrazumijevaju veću transparentnost finansiranja kampanja i povećanu kontrolu, profesionalizaciju RIK-a i ograničavanje uticaja stranaka na RIK i REM. Ali, u šta bi protesti mogli da prerastu – u to niko još uvijek nije siguran.

„Protesti će zavisiti prije svega od toga da li će biti kontrolisana anarhija ili će oni dobiti neko nestranačko vođstvo, gdje bi mogle biti javne ličnosti od integriteta. I, naravno, zavisi šta je cilj protesta. On, naravno, mora biti ostvariv. Sve za sada djeluje haotično, mnogo je teorija zavere, ali bi moglo da preraste u nešto veće – makar kao dokaz da se Srbija nije prodala za sendvič, minimalac i zabavni program Pinka", zaključuje novinar Dragoljub Petrović.