Merkel želi tako

"Zamislite da svi sada kažemo - odustajemo, to nam to neće uspjeti. I šta dalje? To tako ne može!" Ovo formulacija, u drugoj minuti razgovora, bila je centralna poruka u intervjuu koji je kancelarka dala novinarki Anni Will za prvi program njemačke televizije ARD. Ne morate biti pristalica bavarskog premijera Horsta Seehofera, a pogotovo ne morate biti nastrojeni neprijateljski prema strancima kako biste kancelarki na to odgovorili rečenicom: "Može, gospođo Merkel, itekako može!"

Zašto? Evo jednog poređenja: Ako nemam drugog rješenja, to ne mora da znači da je moje rješenje pravilno. Svako ko je kao đak dobio jedinicu iz kontrolnog iz matematike, poznaje taj osjećaj. Daješ sve od sebe da dobiješ bolju ocjenu - pa ipak dobiješ jedinicu.

Tu važnu stavku je novinarka Anne Will u svojoj emisiji od srijede uveče na žalost prekrižila, iako joj je kancelarka više puta dala šansu da može tako nešto da je pita. Razlog što je Angela Merkel tokom emisije u socijalnim mrežama dobila pohvale očitovao se više zbog pitanja "Kako?" a ne "Šta? Zadivljujuće je kako naša šefica vlade u istom sakou u kojem je toga poslijepodneva prisustvovala sjednici Evropskog parlamenta u Starsburu, uveče pojašnjava veoma suvereno stavke svoje politike. Ali kada se radi o konkretnim potezima, kancelarka postaje nejasna. Naprimjer kada je pitate: Koliko Sirijaca, Albanaca, Iračana i Afganistanaca su došli ili su na putu da dođu u Njemačku?

Zna li kancelarka koliko ljudi je stiglo u Njemačku?

Znate li koliko je tačno ljudi stiglo ili i sama činjenica da to ne znate govori o neredu i haosu? To je bilo jako dobro pitanje Anne Will. Odgovor je bio opširan, ali je kancelarka izbjegla da odgovori na pitanje. Ne, kancelarka nije znala, pardon, nije navela brojeve. I tu je problem.

Jer, ko na taj način argumentuje, na kraju nije ubjedljiv. No, na kraju je kancelarka ipak uspjela da prikupi poene. Ona je okružena kulturom dobrodošlice, ali i kulturom skepse, koju šire prijatelji iz pobratimske stranke iz Minhena. Oni govore o odbrani u nuždi na granicama. Ona u vladi ima partnere socijaldemokrate čija generalna sekretarka Yasmin Fahimi narednog jutra na TV-u priznaje da : "Merkel vodi kratkovidnu i kratkoročnu politiku."

Merkel ostaje sama?

Moj utisak: U kabinetu vlade su poprilično nervozni. Jednog ministra, kakav je bio Thomas de Maizière, ne gura se tako lako u stranu. I ne ide se u talk show na TV, ako ste nekoliko sati ranije apsolvirali navodno istorijski nastup u Evropskom parlamentu. A novi opunomoćenik za izbjeglice Peter Altmaier narednog jutra na ARD-u izjavljuje: "Mi to možemo savladati". No, to je sigurno bio lapsus lingva.

Pomračenje kancelarke? Ne znam. Ali emisiju sa Anne Will možete stalno gledati iznova! Žena koja nas vodi ima samo jedno rješenje: skupa sa evropskim partnerima sprovesti raspodjelu izbjeglica. Ali, kada Francuzi, Mađari, Austrijanci i dalje nastavljaju da okreću pogled u stranu, onda nema ništa od parole "Mi ćemo to savladati". Onda popularnost, kako pokazuju, ankete, opada a Angela Merkel će odjedanput ostati sama - pa i u svojim demohrišćanskim unijama. Ali možda će prije toga još dobiti tu divnu mirovnu (Nobelovu) nagradu iz Skandinavije.