Mađarska: Porez umjesto brnjice?

Plan za uvođenje poreza na korištenje interneta, kakav namjerava provesti mađarska vlada, do sada je jedinstven u svijetu. Europska komisija za digitalna pitanja ovaj je plan nazvala „groznom idejom“ i prema riječima povjerenice za spomenuta pitanja Neelier Kroes, „još jedan zabrinjavajući korak mađarske vlade“. „Zabrinjavajući“ je stoga što šefu vlade, Viktoru Orbanu, uvijek iznova na pamet padaju sve neugodnije ideje i odluke vezane za ograničenje medijskih sloboda u Mađarskoj.

Još koncem 2010. godine je u Mađarskoj na snagu stupio zakon za medije koji je u cijeloj Europi podigao buru kritika. U njemu je između ostalog stajalo da su „novinari obavezni izvještavati na jedan izjednačen način te su ujedno obavezni jačati nacionalni identitet“. U tom smislu su instalirani i posebni uredi kontrole koji kontroliraju rad medija a neposlušnike kažnjavati novčanim kaznama. Drugim riječima, onaj tko odbija koristiti određene formulacije ( pri tome nije sasvim jasno koje su formulacije dozvoljene a koje nisu), mora računati s – uništenjem. I to su doista doživjeli razni časopisi, novine, radijske stanice, blogeri i internetski portali. EU je mađarskoj vladi prijetila posljedicama i to vrlo oštro što je na kraju ipak dovelo do toga je Orban promijenio ovaj zakon i “omekšao” ga. To je za neko vrijeme primirilo Europsku komisiju.

Nastavak slijedi

Ova je tema nakon toga na neko vrijeme nestala iz vijesti. No, onda, u studenom prošle godine, parlament je donio novu odluku – uvođenje visokih zatvorskih kazni za klevetu putem navodnih tonskih zapisa ili slika. Pojam „klevete“ i „klevetanja“ zbog svoje širine ostavlja organima za kontrolu medija dovoljno prostora za razne interpretacije. U lipnju ove godine slijedio je novi korak: nakon objavljivanja čitavog niza članaka u kojima se vrlo kritički osvrnuo na vladu, otpušten je glavni urednik jednog neovisnog portala vijesti. Istodobno je uvedeno drastično povećanje poreza za dobit iz reklama. To bi pak male i neovisne izdavače moglo stajati egzistencije budući da se oni većinski financiraju upravo na ovakav način. U znak prosvjeda, jedan cijeli dan su na radijskim stanicama i televizijskim programima uvođene pauze emitiranja a novine koje su se pojavile na kioscima bile su praznih naslovnih stranica.

Čak se i sapun oporezuje

Planirani porez na internet trebao bi navodno rasteretiti državnu blagajnu. Mađarska je visokozadužena zemlja – tako da se ovdje zapravo već do sada oporezivalo sve i svašta; slanje sms poruka, kava, pjenušac pa sve do kozmetičkih proizvoda kao što je sapun. Osim što ovdje postoji najviši porez na dodatnu vrijednost (PDV) u Europi i koji iznosi 27 posto, ovdje građani moraju plaćati i porez za telekomunikacije kao i za bankovne transakcije. A sada je na red došao i porez na korištenje interneta – po gigabajtu prenesenih podataka potrošači bi trebali platiti 50 centi pri čemu mjesečni izdaci za ovaj porez ne bi smjeli prelaziti više od 2,30 eura.

To se na prvi pogled ne čini toliko drastično, čak niti za Mađarsku gdje dvije litre benzina koštaju više. No, malo po malo se ovim povećava svota mjesečnih izdataka mađarskih poreznih platiša. Budući da su porezom na internet pogođena i velika poduzeća, ona će samim time ove nove, dodatne troškove prenijeti na potrošače. Drugim riječima, situacija se za mnoge Mađare polako doista pogoršava.

Stvarni problem nije porez

Internet je naime jedini izvor informacija koje u Mađarskoj bez filtera i cenzure uopće mogu pristizati do njezinih stanovnika. Time su zapravo prosvjedi potrošača upereni ne prema samom plaćanju poreza već uopće prema činjenici da vlada ovaj put takoreći „napada“ internet. Posvuda se ovih dana može čuti kako je korištenje brzim i slobodnim internetom jedno od osnovnih prava svakog čovjeka uopće. Samim time, tko pokušava ograničiti njegovo korištenje, ograničava i prava na slobodu mišljenja i informiranja – bez obzira da li je riječ o drastičnim primjerima cenzure kakva se provodi u Kini i Iranu ili pak o tek manjim pokušajima otežavanja pristupa putem uvođenja posebnih poreza, odnosno, poskupljenja.

No, bijes građana Mađarske zapravo izaziva ideja koja stoji iza najnovijih planova: što razmjena informacija postane skuplja, utoliko će ona postati i manja. Prosvjedi se ne odvijaju samo na ulicama Budimpešte već su primjetni i na mreži; primjerice društvena mreža Facebook osnovala je posebnu grupu pod naslovom „Stotine tisuća protiv poreza na internet“ i kojoj se već priključilo oko 230.000 osoba. Slično se može naći i na Twitteru.

Organizacija Reporteri bez granica već odavno je ustanovila pad slobode medija. Tako je Mađarska na ljestvici objavljenoj u veljači ove godine s dotadašnjeg 180-og mjesta stigla na mjesto broj 64 zemalja koje ne poštuju slobodu medija i izvještavanja. Niti ovaj podatak sam po sebi se ne čini tako katastrofalan, no on to postaje u trenutku kada se ovu zemlju i njezin aktualni rang postavi u kontekst drugih 27 zemalja Europske unije. A ovako nešto EU nimalo ne želi imati među svojim članicama.