Protestovati umjesto emigrirati

"U danima kao što su ovi, osjeća se nova ljubav. Ljubav prema domovini. Ovdje želimo ostati po svaku cijenu i to iz inata“. Dolores Popović u Skoplju protestuje svakog dana. Dugo vremena je bila skeptična prema protestima. Skoro da je bila ubijeđena da se ionako ništa ne može promijeniti. Međutim, mišljenje se kod studentice glume promijenilo preko noći.

Prošle godine je na ulice izlazilo sve više učenika i studenata. Razlog je bila vladina politika prema obrazovanju. Dolores tada nije učestvovala na protestima. Sada, kada je vidjela veliki broj mladih koji maštovitim akcijama protestuju protiv političkog establišmenta, Dolores se zapitala: „Ako se mogu boriti 18-godišnja djeca, zašto ne bih i ja?“. Od tada je Dolores svake noći u centru glavnog grada Makedonije. Ona rame uz rame protestuje s onim kojima se, ni manje ni više, radi o životu.

Borba protiv besperspektivnosti

Oni žele radna mjesta, perspektivu i šansu za sve. Oni žele stabilnu državu koje trenutno nema. „Borim se za promjene. Makedonija, ovako kako funkcioniše, ne nudi budućnost. Bez obzira šta ste završili, posao dobijate samo preko partijske knjižice. Neću da budem ničiji sluga. Ne vidim nikakve druge alternative osim protesta“, izjavio je za DW 22-godišnji student komunikologije Darko Malinovski.

On je skoro uvjeren da građani mogu izdejstvovati promjene. Oni samo trebaju glasno i u što većem broju protestovati. „Protesti i pritisak će dovesti do željenog uspjeha“, uvjeren je Darko. Iseliti se iz zemlje, čemu teži veliki broj mladih, on ni u kom slučaju ne želi: „To ne smije biti opcija“.

Produžena mladost u Makedoniji

„Makedonija se ne brine o mladim“, kaže Dona Kosturanova, direktorica Omladinskog obrazovnog foruma, jedne od nevladinih organizacija, koja se specijalno fokusira na probleme mladih. „Nezainteresovanost države pogoršava problem. Mladi su najmarginalizovanija grupa u društvu“, kaže Kosturanova. 50 posto mladih je bez posla, a teška situacija na tržištu rada i siromaštvo su kod većine mladih svakodnevica.

"Zbog toga imamo sindrom produžene mladosti. U Makedoniji je osoba sa 29 godina i dalje student koji živi s roditeljima i koja je nezaposlena. Sve to vodi do apatije i socijalne marginalizacije“, ističe Kosturanova. I iseljavanja. Bilo gdje. Bitno je samo otići - u pravcu Zapada.

Budućnost je negdje drugo

33-godišnji Gorgi se priprema da napusti zemlju. Već deset godina živi od povremenih poslova. Sada je dosta. „Godine prolaze, a ništa se ne mijenja. Zašto bi trebao provoditi svoj život u jednoj zemlji u kojoj nemam perspektive? Ne usuđujem se zamisliti pozitivnu budućnost. Na kraju tunela uvijek postoji svjetlo. Međutim, nemam vremena za gubljenje. Više ne“.

Iako je jednom nogom već napustio zemlju, Gorgi svaki dan odlazi na proteste. Šarena revolucija protiv vladajuće strukture je možda ipak slamka spasa. Posljednja nada.

Isto kao i za Dolores Popović. Ona će i dalje protestovati. Ona će se, kao i mnogi njeni istomišljenici, i dalje boriti i protestovati. A sve pod sloganom, koji je ispisan na jednom plakatu u centru Skoplja: „Protestovati umjesto emigrirati“.