Makedonija – daleko od kompromisa

Da li će se lideri makedonskih stranaka sastati u petak (22.4.) u Beču i pod kojim uslovima? Vladajuća VMRO-DPMNE potvrdila je svoje prisustvo bez dodatnih objašnjenja, a opozicija će se o tome izjasniti nakon unutarstranačkih konsultacija, ali i nakon razgovora sa predstavnicima civilnog društva. Političari upozoravaju da ne bi trebalo prihvatiti pregovore sa vladajućom strankom koji bi, kao i mnogo puta ranije, ostali samo mrtvo slovo na papiru.

„Dosadašnja iskustva pokazala su da ne treba ići u pregovore bez garancija da će ono što je tamo dogovoreno zaista biti i ispunjeno“, izjavio je bivši predsjednik parlamenta Stojan Andov. „Lider socijaldemokrata (SDSM) ne bi trebalo da ide na pregovore bez da je prethodno ispunjen minimum uslova. Prvo bi trebalo da predsjednik Đorđe Ivanov povuče odluku o amnestiji, drugo – da se odlože izbori kako bi se stvorili uslovi za njihovo održavanje, treće – da sve četiri stranke (i vladajuće i opozicione prim. red.) zatraže ostavku Ivanova i četvrto – da stranke pruže svoju punu i bezuslovnu podršku Specijalnom tužilaštvu. To su četiri minimalna uslova bez kojih nema smisla ići u Beč. Kako razgovarati i praviti kompromis sa nekim ko kontroliše cijelu zemlju“, zaključuje je Andov.

Nove uslove dostavile su i organizacije civilnog društva ujedinjene u pokret #Протестирам. Pored tri dosadašnja – povlačenje odluke o amnestiji, ostavka Ivanova i odlaganje izbora – postavili su još četiri nova zahtjeva: prije početka bilo kakvih pregovora, Ustavni sud trebalo bi da se izjasni o ustavnosti Zakona o specijalnom tužilaštvu, da se formira sudsko odjeljenje koje će da procesuira predmete Specijalnog tužilaštva, da se uspostavi prelazna vlada koja će sprovesti hitne reforme i zaostale obaveze iz tzv. Pržinskog dogovora, i konačno – da i organizacije civilnog društva budu uključene u zvanične pregovore o prevazilaženju krize.

Sa sličnim zahtjevima oglasio se i Front za demokratsku Makedoniju (FRODEM). Taj pokret se pita zašto posrednici Evropske unije i SAD, i poslije više od godinu dana, ne shvataju da političke stranke i lideri koji su doveli do najveće ustavne, političke i ekonomske krize u istoriji Republike Makedonije, ne mogu ponovo da se pojavljuju u ulozi njenih spasilaca. FRODEM od Evropske unije i Sjedinjenih Država traži da u pregovore u Beču budu uključeni i predstavnici organizacija civilnog društva, udruženja i pokreti. Njihovi zahtjevi su gotovo identični sa zahtjevima organizacija civilnog društva, sa jednom razlikom: Front se zalaže za formiranje tehničke vlade koja bi „najdalje do kraja septembra raspisala fer, demokratske i regularne parlamentarne i predsjedničke izbore“.

Nervoza u VMRO-DPMNE

Iz vladajuće VMRO-DPMNE za sada nema nikakvih reakcija na te zahtjeve. Odluku o povratku za pregovarački sto stranka je donijela na konsultacijama u ponedjeljak uveče (18.4), nakon brojnih upozorenja iz inostranstva da će se u suprotnom zemlja suočiti sa međunarodnom izolacijom i ekonomskom destabilizacijom.

Nezvanično, VMRO pokušava da nađe način da skine sa sebe etiketu inicijatora donošenja amnestije, ali i da, neposredno pred razgovore u Beču, obori argumente opozicije protiv održavanja izbora 5. juna. Pored toga, traži se način i da se pronađu pravna „zaobilazna rješenja“ koja bi relativizovala odluku o amnestiji, bez da je predsjednik povuče. Prema mišljenju pravnih stručnjaka, problem ne može da se riješi odustajanjem od pomilovanja u pojedinačnim slučajevima, kao što je to poneko predlagao, zato što je odluka o amnestiji takva da mora da bude ili u potpunosti sprovedena ili u potpunosti povučena. Inače, posebno je indikativno to što zahtjevi za izuzeće od amnestije nisu dostavljeni za najbliže saradnike bivšeg premijera Nikole Gruevskog, ministre u kabinetu – Gordanu Jankulovsku, Mileta Janakijeskog i još neke koji prednjače po broju krivičnih postupaka, a koji su im amnestijom oprošteni.

Prema izvorima iz VMRO, u toj partiji vlada velika nervoza i neslaganje. Dio rukovodstva zalaže se da se „ne prave kompromisi“ i da se „ne dozvoli da se zbog nekoliko 'gangstera iz opozicije' izgubi vlast“. Drugi se zalažu da se sada „bude mudar i umjeren, kako bi se izbjegle sankcije“, a da se zatim „ponovo uzmu stvari u svoje ruke“.

Iz kancelarije predsjednika Ivanova za sada ne najavljuju nikakve buduće korake, ali od njegovih daljih poteza u potpunosti zavisi razvoj situacije, a iz stranke poručuju da svaki potez mora biti povučen na osnovu dogovora i odobrenja VMRO-DPMNE.

Povratak na početni položaj

Ako se pogleda hronologija makedonskih napora za integraciju u Evropsku uniju, što je sada u zastoju zbog političke i pravne krize, izjava bivšeg potpredsjednika Vlade za evropske poslove Vaska Naumovsko, sada ambasadora u SAD, najilustrativnije pokazuje kako je Makedonija nazadovala otkako njom rukovodi vlada Nikole Gruevskog.

„Ako put ka Evropskoj uniji sagledamo kao putovanje od Skoplja do Brisela, može se reći da je Makedonija 2009. godine stigla do Budimpešte, a 2010. do Beča. Niti je ostala u Budimpešti, niti se vratila u Beograd. Nastavila je da ide ka Briselu“ – tako je 2010, tada potpredsjednik vlade Naumovski, simbolično opisao napredak Makedonije.

Danas, šest godina kasnije, Makedonija je još uvijek veoma daleko od Beča. U tom gradu očekuje se dolazak lidera četiri najveće makedonske stranke, ali ne i neki novi napredak na putu ka Briselu. Traže se rješenja za vraćanje Makedonije na početni položaj.