Libija: Nada u sljedeću konferenciju
18. januar 2020
Prvo Moskva, za nekoliko dana Berlin. Pregovori na međunarodnom nivou s ciljem okončanja konflikta u Libiji ulaze u sljedeću rundu. Naredne nedjelje Njemačka u dogovoru sa generalnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom organizira međunarodnu konferenciju u Berlinu. Cilj je podržati nastojanja UN-a u cilju suverenosti Libije i procesa pomirenja u ovoj sjevernoafričkoj zemlji, saopćila je njemačka vlada.
Na početku sedmice ruska vlada je pozvala na razgovore dvojicu najvažnijih libijskih protivnika, premijera Fajes al-Saradša i generala Chalifa Haftara. Al-Saradš predstavlja međunarodno priznatu libijsku vladu, sa sjedištem u Tirpoliju, dok je Haftar povezan sa Zastupničkim domom proizašlim iz rezultata izbora održanih 2014. godine, a čije sjedište je u Tobruku.
Nakon što se najprije učinilo da su se obojica aktera usaglasila, general Haftar je u ranim jutarnjim satima napustio razgovore koje su vodili Rusija i Turska bez potpisivanja sporazuma koji je prethodno već bio potpisao al-Saradš.
Kalkulacija generala Haftara
Haftar je možda strahovao da se njegov protivnik neće pridržavati dogovora. Jer Vlada nacionalnog jedinstva (GNA) u Tripoliju teško može kontrolirati trupe koje su s njom povezane, kaže ekspert za Libiju Andreas Dittmann sa Univerziteta u Giessenu. "One se sastoje velikim dijelom iz sasvim različitih paravojnih formacija od kojih se mnoge mogu pripisati islamističkim pokretima poput Muslimanske braće", kaže on.
Ako bi, kako dalje kaže ovaj ekspert, Haftar zadržao svoje vojne jedinice to bi omogućilo prije svega Turskoj da ove paravojne formacije snabdije dodatnim zalihama oružja. „Haftar je vjerojatno pošao od toga da bi on svojim potpisom samo izgubio vrijeme“, vjeruje Dittmann.
Turska vlada od prije nekoliko sedmica vojno podržava Vladu nacionalnog jedinstva na čijem je čelu al-Saradš. Ova vlada je doduše priznata od većine država kao i od strane UN-a, ali nju nisu izabrali Libijci. "Međunarodna zajednica se najprije bila odlučila za al-Saradša jer se pretpostavljalo da on može pobijediti u unutarlibijskoj borbi za vlast. Izbori će se, tako je glasila kalkulacija, održati tek kasnije", kaže ekspert za Libiju.
U međuvremenu stanje izgleda drugačije. General Haftar sa svojim trupama kontrolira geografski gledano najveći dio Libije – sa izuzetkom regije oko glavnog grada Tripolija. Tamo pak živi najveći broj građana zemlje.
Haftar, kaže Tim Eaton, ekspert za Bliski istok na londonskom Think Tank Chatham House, ima jaku poziciju. Vlada nacionalnog jedinstva dobija vojnu podršku u osnovi samo od Turske. „Time joj je mnogo teže odbiti zahtjeve Turske. Haftar s druge strane dobija podršku od brojnih zemalja – Rusije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta i Francuske, te ima mnogo veći manveraski prostor i može sebi bolje dozvoliti da zahtjeve određenih zemalja odbije“, kaže Eaton.
Razočarenje u Moskvi
Prije svega u Moskvi je Haftar dugo vremena slovio kao garant ruskih interesa u Libiji. Za vrijeme diktatora Gadafija Kremlj je bio jedan od najvažnijih partnera ove sjevernoafričke zemlje, kaže Andreas Dittmann. "I Sovjetski savez kao i Rusija kasnije su imale bliske veze sa Libijom", kaže Dittmann. No onda je, kako dalje kaže, Moskva primijetila da Libija sve više podpada pod zapadni utjecaj. "To se u toj formi nije željelo prihvatiti", kaže Dittmann i dodaje da Moskva od tada podržava generala.
No nakon što je sada Haftar odbio potpisati sporazum o primirju, Moskva bi mogla razmisliti o svojoj poziciji, nagovještava Tim Eaton: „Jer Haftar je pred cijelom javnošću raspršio Putinove osobnu pregovaračku moć, na koju je toliko ponosan.“
Novi pokušaj u Berlinu
Nakon ruske, sada njemačka vlada pokušava dva protivnika pokrenuti na postizanje sporazuma o primiriju. Učešće na konferenciji u Berlinu su već najavili najvažniji međunarodni akteri u konfliktu: predstavnici vlada SAD-a, Rusije i Turske, kao i Francuske, Italije, Egipta, Ujedinjenih arapski emirata, te Europske unije, Arapske lige i Afričke unije, saopćila je njemačka vlada. Otvoreno je da li će u Berlin doputovati al-Sardadš i Haftar.
Šanse za uspjeh konferencije ne izgledaju loše, kaže Andreas Dittmann. Očito se, kako dalje kaže, izvukla pouka iz grešaka prvih konferencija o Siriji. Dugo vremena naime, na njima nisu bili prisutni svi akteri. Tako Iran dugo nije sudjelovao, bez obzira što je dugo bio jedan od najvažnijih podržavatelja Asadovog režima u Siriji, kaže Dittmann. Čini se da ova greška na narednoj Konferenciji o Libiji u Berlinu neće biti počinjena. Jer tamo su pozvani svi bitni akteri.
"Europski zamjenski rat"
„To naravno ne znači da sve karte leže otvorene na stolu. Nemaju samo Rusi interese u Libiji. I zapadni akteri slijede konkretne ciljeve“, kaže Dittmann. Oni su međutim, kako kaže, vrlo različiti. Tako Francuska i Italija konkuriraju kada je riječ o izvozu libijske nafte. Pri tome Francuska jako podržava Haftara. Libijski komandant raspolaže francuskim avionima kojima upravljaju piloti Ujedinjenih arapskih emirata. Oni su opet obučeni u Francuskoj, navodi Dittmann. „U osnovi se u Libiji vod europski zamjenski rat“, kaže Dittmann.
No najvažniji cilj EU nije pristup nafti, već uvođenju reda kada je riječ o migraciji. Od svrgavanja dugogodišnjeg vođe Gadafija u zemlji vlada haos: krijumčari ljudima koriste Libiju kao tranzitnu zemlju za migrante koji traže utočište u Europi. I zbog toga je Brisel veoma zainteresiran za stabilnost Libije.