Interesi Rusije u Libiji
21. decembar 2019
Pozivnice su poslane i njihovi primatelji pokazuju interes: I ruski predsjednik Vladimir Putin, kao i njegov turski kolega Recep Tayyip Erdogan, izjavili su da žele podržati međunarodnu konferenciju u Libiji koju je njemačka vlada planirala u januaru. Nijedan od njih konačno potvrdio učešće, ali, sudeći po njihovim izjavama, oni će to u dogledno vrijeme uraditi.
Njemačka savezna vlada takozvanim Berlinskim procesom pokušava podržati mirovne napore specijalnog izaslanika UN-a Ghassan Salaméa. Konferencija planirana u tom kontekstu ima za cilj stvaranje okvirnih uslova za unutrašnji libijski politički proces uz posredovanje Ujedinjenih naroda. Ukoliko Rusija i Turska potvrde učešće, u Berlinu bi bila prisutna i dva najznačajnija međunarodna aktera.
"Međutim, više medijskih izvještaja svjedoči o tome da jeRusija tokom posljednjih mjeseci bila masivno vojno angažirana u Libiji. Tamo je počeo rat koji se proširio na mnogim frontovima, koje je teško razlučiti, kaže ekspert za Libiju Andreas Dittmann sa Geografskog instituta Univerziteta u Gießenu. "Situacija je komplicirana stoga što se tamo odvija rat u svrhu širenja uticaja pojedinih sila."
Ruski plaćenici u Libiji
Od septembra ove godine, Rusija je, prema izvještaju magazina „Foreign Policy", u ovaj rat uključena vlastitim snagama. Dopisnik ovog magazina izvještava o dolasku više od stotinu plaćenika koji su navodno pripadali takozvanoj "Wagnerovoj grupi" - jednoj dobro obučenoj i visoko discipliniranoj jedinici. Prije svega su opasni njihovi snajperisti, rezimira časopis izjavu libijskog komandanta Mohammeda al-Darrata, koji se bori za "Vladu nacionalnog razumijevanja" na čelu s premijerom Fayizom as-Sarradschom: njihovi pucnji u prsa i glavu, kako kaže al-Darrat, ostavljaju utisak profesionalnosti kakvu do sada nije vidio i koja je odgovorna za 30 posto smrtnih slučajeva u njegovoj jedinici.
Na te trupe se početkom decembra pozvao i turski predsjednik Tayyip Recep Erdogan, kada je izjavio da je njegova zemlja spremna poslati trupe u Libiju, ukoliko to zatraži as-Sarradschova vlada. Rusija je pak negirala postojanje ove jedinice, ali Erdogan nije bio uvjeren u to. "Postoji ruska zaštitarska firma koja se zove Wagner. Ona je tamo poslala svoj sigurnosni personal", kako je, prema medijskim izvještajima, rekao Erdogan.
Plaćenička jedinica ratuje na strani generala Haftara, snažnog čovjeka libijske "protivvlade" s prebivalištem na istoku zemlje, koja sama sebe vidi kao legitimnog predstavnika libijskog stanovništva. Haftar, koji je nekad studirao u Moskvi, ali i godinama živio i u SAD-u, uživao je do jeseni i podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa. U novembru je, međutim, primio delegaciju iz Washingtona, koju je predvodio američki američki u Libiji Richard Norland, a koja je ne samo izvršila pritisak da zaustavi svoju ofenzivu prema Tripoliju, koja je započela u proljeće i nedavno je ponovo intenzivirana, nego mu je i objasnila da su SAD zabrinute zbog "ruske eksploatacije sukoba na štetu libijskog naroda".
Interesi Moskve
Kremlj pak održava kontakte i sa vladom u Tobruku, a ruske energetske kompanije sklopile su razvojne ugovore sa državnim „Nacionalnim naftnim društvom". Ali Putin očito polazi od toga da će general Haftar, koji također ima podršku nekih zaljevskih država, ali i Francuske, na kraju uspjeti da ostvari svoj naum.
Njegove trupe su od 2016. uspjele staviti pod svoju kontrolu skoro sva važna naftna polja u Libiji. Upravo sada je ruska kompanija Tatneft aktivna na području bazena Gadames na krajnjem zapadu zemlje, na koji polažu pravo obje vlade.
Ako bi Moskvi pošlo za rukom da u libijskom naftnom sektoru dobije veću ulogu, tada bi mogla steći ogroman uticaj na međunarodnom energetskom tržištu, koji bi mogla i politički iskoristiti. Isto važi za migraciona kretanja. Libija je ključno žarište u Africi: veliki dio ljudi koji se nastoje domoći Evrope prolazi kroz Libiju. Ukoliko bi Moskva bila u mogućnosti da (pre)usmjerava ta kretanja, ona bi i za Evropu po pitanju jednog od najvažnijih pitanja bila nezaobilazni akter.
Evropa oklijeva
Evropa je izrazito suzdržana u vezi s daljim razvojem ovih događaja, tvrdi istoričar Adel al-Latifi, koji predaje na Univerzitetu u Parizu. "Ovo oklijevanje Evrope nije ništa novo. Moglo se vidjeti i u Siriji, pa čak i u Ukrajini. Pri tome je Ukrajina mnogo bliža Evropi", kazao je al-Latifi u intervjuu DW. "Osim toga, Evropa nije jedinstvena u pogledu na Libiju. Italija se zalaže za vladu u Tobruku, dok Francuska podržava generala Haftara."
Dok su pojedine evropske zemlje, poput Francuske, angažirane u Libiji, Evropa u cjelini je suzdržana. Njemačka se oslanja na diplomatiju. Druge države, s druge strane, svoje interese više vole lokalno predstavljati.