"Ne dozvoljavam da me ušutkaju"

DW: Vi se svojim projektom Villa Kunterbuendnis zalažete za Guestrow (mjesto u njemačkom saveznoj zemlji Meklenburg Vorpomeraniji - op. red.) koji će biti otvoren prema svijetu. Ovaj centar interkulturalnih susreta je često bio napadan od strane desničarskih grupa. Možete li uopće vipe izbrojati napade?

Karen Larisch: Jedva. Podnijela sam više od 120 prijava. No ne prijavljujem sva djela jer u nekim slučajevima nema izgleda za uspjeh. U Vili Kunterbuendis su već često podmetali ekspoziv pod vrata, upadali unutra i sve opustošili. Ponekad jednostavno samo stoje pored vrata i urlaju. A tu su još i direktni napadi na mene. Počelo je sa prijetnjama smrću pa do poziva na ubistvo - djelomice se čak i raspisuje nagrada za moju glavu. Također je bila i provala u moj stan, ja sam fizički napadnuta, a mom djetetu je prijećeno.

Zašto to rade?

To je strategija. Ja sam još i predstavnica grada i poslanica u parlamentu okruga. Član sam odjela za socijalna pitanja u gradskom vijeću i glasnogovornica demokratskog saveza koji se zalaže protiv nacista i desničara. Vjerujem da je prije razlog politički angažman. Oni potpuno strateški traže određenu osobu - a u Guestrowu sam to ja. Oni napadaju toliko jako da to ima utjecaj i na druge ljude. Mi ovdje imamo brojne građane, koji se rado angažiraju, ali to više ne žele raditi javno. To u međuvremenu podgrijava strah. To je strategija zastrašivanja. Oni žele reći: "Začepi, inače si naredni!"

Kako se odvija to zastrašivanje?

Oni su ovdje u okrugu već pokušali utjerati strah gradonačelniku jednog malog sela. On se nije dao zastrašiti. Ali to naravno ima direktni utjecaj na stanovnike. I upravo tako je i ovdje u Guestrowu. Ljudi na kraju kažu sljedeće: "Divno, da se vi ovdje angažirate, ali mi zapravo nemamo ništa od toga."

To znači da strategija desničara ima uspjeha?

Imali smo vrijeme kada su na svim prozorima u Guestrowu bile okačene šarene zastave kada desničari marširaju. Na ulicama je još bilo sigurno 400 ljudi. Ali u međuvremenu ih je sve manje. To je zaista klima straha. Ovdašnja scena je veoma spremna na nasilje. To ide od napada na klubove za mlade, gdje se djeca polivaju vrelim katranom do napada na invalide. To jako zastrašuje sve.

Je li spremnost na nasilje desničarske scene u ovoj godini još pojačana?

Da, ja to u međuvremenu nazivam "desnim terorom". U gradu Guestrow doduše još uvijek nije gorilo, ali u okrugu su već izbjeglički smještaji bili u plamenu. Ispred smještaja se redovno prave video snimci, svaki vikend se organiziraju desničarske povorke. Oni dolaze i u gradska predstavništva, sjede u publici i bulje u one koji im se ne dopadaju. Tada se onda radije ništa ne govori, jer čovjek ne zna šta bi mu se onda moglo dogoditi na putu kući. Sve se zaista zaoštrava.

Zašto onda policija ništa ne poduzima protiv nasilnika?

Vjerujem da je policija kompletno preopterećena. Mi odnedavno imamo privremeni smještaj za izbjeglice koji je udaljen 20 kilometara. Tamo je u međuvremenu smješteno 1000 izbjeglica. Sve se to brzo odvijalo. S druge strane se desničarske grupe godinama smatralo luđacima. Niko nije zaista radio ni na tome ni sa njima. I zbog toga je i spremnost na nasilje dodatno porasla - niko je nije zaista zaustavio. A sa izbjegličkom situacijom su sada svi jednostavno preopterećeni. Unatoč tome ipak postoje još brojni koji pomažu.

Vjerujete li da će desničarski pokreti rasturiti demokratiju?

Vjerujem. Ja sam pod zvaničnom policijskom zaštitom. To znači, da mi policija kaže da iza 17 sati ne smijem izaći iz kuće. Ili da ne smijem boraviti na određenim mjestima. Moj način života je kompletno ograničen. No oni, koji mi to rade, su potpuno slobodni. To me ljuti - to nije demokratski. Isto je u projektu: mi radimo u smjenama, od ujutru u četiri sata do navečer u 22 sata. Sada nam je rečeno da trebamo ograničiti radno vrijeme. Trebamo otvoriti ured u devet sati i zatvoriti u 17 sati. No mi tako ne možemo raditi.

Vi time želite reći da se policija boji uhvatiti u koštac sa problemom?

Da, to je moj osjećaj.

Zašto onda nakon toliko napada na Vas kao osobu i na Vaš projekt i dalje radite?

Ako bih sada dozvolila da me ušutkaju onda bi oni pobijedili. To uopće ne dolazi u obzir - za to sam previše ambiciozna. Ali to da i dalje radim je signal drugim ljudima koji se zauzimaju i kažu: "Lijepo je da ti postojiš!" I ja želim biti primjer mojoj djeci, da se moraju boriti i zauzeti za svoja ubjeđenja. A ponekad se to potvrdi. Mi trenutno zbog napada na vilu, odnosno zbog štete koja je time nastala imamo štetu veću od 40 000 eura. Glumac Till Schweiger je to saznao i upravo nam je donirao 20 000 eura. To nas doduše nije spasilo, ali pomaže.

Karin Larisch je socijalna radnica i šefica Ville Kunterbuendnis koja nudi prostor za interkulturalne susrete. Villa nudi mogućnost skrbi za ljude s posebnim potrebama, starce, izbjeglice i djecu. Karin Larisch je, kao član Ljevice, u gradskom vijeću i poslanik u parlamentu okruga.