Podijeljeno društvo

„Slutimo da će izbjeglice promijeniti našu zemlju“, rekao je njemački predsjednik prije nepune četiri nedjelje. Zastrašujuće je to u kom pravcu se Njemačka mijenja, mada to nije stvarno iznenađenje. Brutalni napad nožem na kandidatkinju za gradonačelnicu Kelna Henrijete Reker – koja je poslije toga i pobijedila na izborima – samo je privremena kulminacija sve radikalnijih raspoloženja u društvu.

Već nedjeljama na internet-forumima velikih informativnih portala kao i na Fejsbuku cvjeta mržnja. Šire se teorije zavjere, glasine se prodaju kao činjenice, vode se polemike, pljušte uvrede. U žiži je, prije svega, kancelarka; „izdajnica naroda“ i „izbjeglička kurva“ su samo neki od naziva kojima je redovno časte. I to se odavno ne radi pod okriljem anonimnosti koju pruža internet, već i na javnim manifestacijama.

Vješala i požari

Prije nedjelju dana su se na demonstracijama Pegide u Drezdenu pojavila i vješala sa simboličnim omčama namijenjenim kancelarki Angeli Merkel i vicekancelaru Zignmaru Gabrijelu. Gotovo svakog dana čitamo vijesti o podmetanju požara u prihvatilištima za izbjeglice. Pravo je čudo da još niko nije ubijen. A, u subotu je zamalo ubijena gradska sekretarka Kelna, koja je, između ostalog, bila zadužena i za smještaj izbjeglica.

To nema veze sa „iskliznućima“ ili legitimnom otporom „zabrinutih građana“ politici njemačke vlade prema izbjeglicama. Ovo što se upravo dešava, jeste terorizam. Ne organizovan – ali rasprostranjen na čitavoj teritoriji Njemačke. Praktično nema savezne pokrajine koja je pošteđena od podmetanja požara.

A, napad na lokalnu političarku se nije desio u Saksoniji, gdje je Pegida najaktivnija, već u velikom gradu koji se sam smatra za najliberalniju metropolu Njemačke. Počinioci su, bar prema dosadašnjim saznanjima, uglavnom ljudi koji do sada nisu zapeli za oko policiji.

I kao da to već nije bilo dovoljno alarmantno, poslije atentata u subotu se sve odvijalo kao i obično: u centru grada su, osim poznatih političara, svijeće popalili svi koji i inače dolaze u takvim prilikama. To je isti dio društva koji je početkom septembra aplauzom dočekivao izbjeglice na željezničkim stanicama; koji pomaže izbjeglicama dobrovoljnim prilozima i sređuje im prihvatilišta.

Bez poštovanja poslije atentata

Na internetskim forumima, uvrede su se nastavile i poslije atentata na Henrijete Reker, kao da to nije bio napad na temelje otvorenog, demokratskog društva. Neki su pisali da je ona dobila to što je i tražila, neki da nije šteta što je napadnuta, neki – da je to samo početak. Nikada nije bio uočljiviji duboki jaz u njemačkom društvu.

Henrijete Reker je u nedjelju – dok je u indukovanoj komi ležala u bolnici – izabrana za gradonačelnicu četvrtog po veličini grada u Njemačkoj. Nije izabrana iz sažaljenja, već uz broj glasova koji je prognoziran još prije šest mjeseci. Važno je da su izbori održani i pored napada, poručili su najviši gradski funkcioneri. I dodali da teroristi i nasilnici ništa neće diktirati. Tako je.

Ali, još važniji signal bi bio upućen da je u nedjelju na izbore izašlo 70 ili 80 odsto građana Kelna. Takav mandat bi ojačao demokratiju. Ovako, mora se primiti k znanju da 60 odsto tih građana ne zanimaju javne stvari.

Masa Nijemaca kao da još nije shvatila pred kakvim izazovima se društvo nalazi u jesen 2015. Ne zato što treba prihvatiti i integrisati tako mnogo ljudi, već zato što treba braniti osnovne vrijednosti našeg društva – i to ne od doseljenika kojih se svi plaše, već od onih koji gaze demokratiju i slobodu, a potiču iz naše sredine.