Dominikov put preko trnja do Michelinovih zvjezdica?

Sunčano  nedjeljno popodne u berlinskoj ulici Fichte u opštini Kreuzberg. Na broju 31 restoran "Tante Fichte". Iz kuhinje  izlazi simpatični visoki mladić. "Ja sam Dominik Matokanović. Govorim hrvatski ali sam na njemačkom daleko suvereniji. Možemo li razgovarati na njemačkom"? I onda počinje da priča...

Dominik je rođen u augustu 1991. u Njemačkoj- u malom gradiću Moers u Sjevernoj Rajnoj Vestfaliji, gdje su živjeli njegovi roditelji porijeklom iz Stare Gradiške. Majci je bilo važno da djeca, njegova sestra i on, govore kod kuće hrvatski, što mu je u dječjem vrtiću pravilo probleme. "U vrtiću su djeca naravno govorila njemački jezik. No, brzo sam ga savladao. I iako svih ovih godina sa familijom i prijateljima govorim i hrvatski, ipak osjetim da mi je njemački jači", priča Matokanović za DW.

Već u devetom razredu znao da će se baviti gastronomijom

Nakon vrtića, škola.  Bio je kaže, dobar učenik, ali ga je jelo uvijek fasciniralo. Kod kuće se dobro kuhalo i jelo. "Moja baka, očeva majka, mi je kao djetetu govorila, Dominik ti moraš postati kuhar. Preko jednog očevog prijatelja sam dobio mjesto za izobrazbu u čuvenom minhenskom hotelu Bayerischer Hof. Tamo je, u restoranu 'Aubergine' (Patlidžan), šef kuhinje bio Eckart Witzigmann - prvi njemački kuhar koji je dobio tri Michelinove zvjezdice. Od njega učiti je bila velika privilegija i čast". 

München nije bio njegov grad, htio je u Berlin

Dominik Matokanović je, sa znanjem koje je pokupio u Münchenu, svoju karijeru htio  nastaviti u Berlinu. No, prva ponuda je stigla tek 2016. godine. Opet, eksluzivno mjesto, restoran 'Fischers Fritz', s kuharom Christianom Lohseom. "Christian Lohse je guru francuske kuhinje, za restoran 'Fischers Fritz' je dobio dvije Michelenove zvijezde, no ipak ga je morao zatvoriti.

Nakon toga sam sam počeo raditi u restoranu "Savu" sa finskim kuharom Sauli Kemppainenom. Kreirali smo tzv. minimalističku kuhinju, kombinaciju skandinavske, španske i italijanske kuhinje i poslije samo godinu dana, 2019. smo dobili i sami našu prvu zvjezdicu", priča Matokanović osmjehujući se.

Korona bila veliko iskušenje

A onda je došla korona. Dominik Matokanović provodi vrijeme kod kuće, nezaposlen. "U to vrijeme sam čak razmišljao da potpuno odustanem od gastronomije, da provodim više vremena sa porodicom." No, u decembru 2020. upoznaje Michaela Köhlea, vlasnika restorana "Tante Fichte". "Između nas je odmah štimala hemija. Michael  mi je ponudio posao i dao mi otvorene ruke. Tu sam počeo ostvarivati svoj kulinarski san: prezentiranje hrvatske, odnosno i balkanske kuhinje. Brancin iz Dalmacije na moj način i razne druge riblje specijalitete, ali i ćevapčiće, sarmu i čobanac. Publika, Nijemci,  Francuzi, Turci ali i naši ljudi sa svih prostora bivše Jugoslavije, svi su oduševljeni, što je za mene najveća nagrada. Neki Nijemci su se, zbog moje kuhinje, odlučili da ljetuju u Hrvatskoj", ponosno primjećuje ovaj vrhunski kuhar. 

Jednog dana i restoran u Hrvatskoj?

Dominik Matokanović i pored uspjeha, ostaje skroman. Vodeći berlinski kulinarski kritičari mu predviđaju i žele Michelinovu zvijezdu za kuhinju u "Tante Fichte". Radovao bih joj se naravno, ali su mu važnije kritike gostiju. U Berlinu se, kaže, osjeća kao kod kuće, mada svako ljeto, te druge praznike provodi sa hrvatskom familijom. Odlazi i poslovno u Dalmaciju, sa somelijerkom berlinskog restorana Viktoriom Kniely je boravio u Istri, gdje su odabrali vrhunska vina, koja prate različite menije. Da li se bavi mišlju da jednog dana otvori i neki restoran u Dalmaciji? " Ne znam šta će donijeti budućnost. Zasad planiram ljeta u Hrvatskoj. A dotada uživam u svom poslu ovdje u Berlinu." 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu