Makarska: Bosanac postavlja kulinarske standarde

„To nigdje nema da je restoran povezan sa mesnicom. I ti izabereš komad mesa koji ti se sviđa, nema laži, nema prevare, sve ti je na vidjelu. Hoćeš da ti prave Leskovčani na njihov način, da ti pravi Fata na bosanski način; Makedonci ili Dalmatinci na svoj način", kaže Mostarac Denis, sa adresom prebivališta u Norveškoj. On je oduševljen poslovnim konceptom obitelji Perkić, koji je po mnogo čemu unikatan i neobičan, ne samo za turističku ponudu Makarske, već i cijele regije. 

U Makarsku je Zeničanin Brane Perkić stigao prije osam godina i s vizijom. Kao mladi mesar, kojeg su, kako kaže njegov sin Antonije, učili najbolji majstori ovog zanata, napustio je svoju rodnu Bosnu kada je počeo rat. Godinama je živio u Austriji, radeći na „baušteli" i baveći se raznoraznim poslovima, otvorivši čak i građevinsku firmu. A onda ga je nešto u duši natjeralo da se vrati, ali ne u Bosnu već na more - u Hrvatsku. Prije četiri godine u Makarsku su došla i njegova dva sina da pomognu ocu da otvori restoran. Ove godine Perkići su realizirali i projekat butik-mesnice, koja radi u sklopu restorana. „Imali smo problema jer ovakav koncept ne postoji. Morali su novi zakon raditi baš po nama jer do sada nije bilo slučaja da restoran i trgovina postoje u istom objektu. Iskreno, niko nam nije bio inspiracija. Moja je ideja bila da otvorimo mesnicu", kaže Branetov sin Antiono. 

„Meso nam, pored onog iz regije, dolazi iz Irske, Škotske, Španjolske, Brazila, Urugvaja, Argentine ali i iz Japana", pojašnjava dalje Antonio Perkić, koji je na zagrebačkom Sveučilištu „Vern" za poduzetnike stekao zvanje tehničkog menadžera. „Gostima se nudi i najskuplji japanski specijalitet: steak Wagyu", koji u svijetu dostiže astronomske cijene od 300 do čak 600 eura po kilu. Ovo meso nema kolesterina a japanske krave se, pored što im daju najbolju hranu u kojoj nema hormona rasta, vode i na masažu a daje im se da popiju i pivo. Kako nabavljaju to meso je poslovna tajna, kaže Antiono i dodaje da imaju posebnog dobavljača. 

Uz to, u mesnici-restoranu rade ljudi iz gotovo cijele bivše Jugoslavije. „Naš roštiljdžija Srboljub Nikolić je iz Leskovca. Došao je tri mjeseca nakon što smo otvorili restoran a prije njega je stigao Desimir Radivojević. Poslije im se pridružio i Slobodan Stojanović. Oni su zaduženi i za leskovačku mućkalicu, gulaše i paprikaše. „Stvarno su odlični radnici, nemaju greške", kaže Antonio i u šali dodaje: „Kažu mi da meso, kakvo imamo tu, nema ni u Leskovcu". 

Kako su primljeni u Makarskoj? 

Svaki početak je težak, to nije mimoišlo ni obitelj Perkić. Ali, najvažnije je da sve funkcionira. „Nemamo nikakvih problema, imali smo ih u početku ali sve se to riješilo. Prihvaćeni smo!", kaže nonšalantno simpatični Antonio. Da je to tako klimanjem glavom potvrđuje i Ivan Vatraljev (64) iz mjesta Vrbasa u Vojvodini, koji kaže kako je sve: „papire, radnu i boravišnu dozvolu gazda „uspešno rešio". A zimi – vikendom – u restoranu u Makarskoj, sviraju i tamburaši. 

Zanimjivo je da je restoran obitelji Perkić iż Makarske učestvovao je i na roštiljadi u Leskovcu. „Na takmičenje smo otišli spontano. Da, osvojilo se treće mjesto, nije nam to bio naum, ali se temeljilo na znanju našeg roštilj majstora", dodaje Brane Perkić. 

„Znamo i mi Dalmatinci napravit roštilj i ćevap", dobacuje nam Regino Bjeliš , koji je u timu butik-mesnice od jula ove godine. A onda pomirljivo dodaje: „Ali, mi smo ipak više od ribe. A ovdje nemamo samo ljude iz Leskovca i Vranja, već odsvuda. Samo nam fali Slovenac." 

Pozitivna radna atmosfera 

A u timu su i nezaobilazne predstavnice iz Bosne: kuharice Fata iz Zenice i Alma iz Maglaja koje prave bosanska jela i marende: od begove čorbe, sarme i bosanskog lonca preko sogan dolme, koljenice, bureka i baklave. 

„Mi smo ovdje svi skupa, rekla bih ljudi iz bivše Jugoslavije. Družimo se, ima nas iz Bosne, Srbije, Makedonije i naravno Hrvatske. Vlada jedna pozitivna atmosfera tako da je rad, kad se družiš s pozitivnim ljudima, lakši. Ako mene pitate, ja bih ovdje ostala zauvijek", kaže nam Makedonka Tatjana Dimova Anastasov (42) iz Velesa, inače profesorica književnosti, koja od maja 2021. radi u butik-mesnici i za šankom restorana obitelji Perkić u Makarskoj. 

„Radimo na tome i da turisti iz Vojvodine i Srbije dođu na Makarsku rivijeru. Obavještavamo ih da su grad, plaža i ljudi divni i to je to", nadovezuje se na Tatjanu njen radni kolega Ivan Vatraljev. 

Brani Perkiću gode ove riječi. „Sretan sam", kaže, „ i što su svi ti ljudi dio mog tima a sretan sam i što našu tradiciju Bosne prezentiram na kvalitetan način, van njenih granica." A Zenica? „Da, moja Zenica mi fali. U srcu je nosim, onako kako sam je osjećao kao dijete." 

Tradicionalna atmosfera i ekskluzivna kulinarska ponuda 

A tradiciju Bosne Brane je ugradio u restoran – to se vidio ne samo po kulinarskim specijalitetima, već i po ukrasima na stropu butik-mesnice. „Što se tiče uređenja mesnice angažirao sam lokalnu dizajnericu interijera iz Makarske Sanju Čović. Kad sam joj iznio ideje o boutik-mesnici i onom što je naša tradicija, sama je došla do zaključka da bi se trebala iskoristiti neka tradicionalna autohtona dekoracija s područja Bosne", kaže Brane Perkić.  

„Pronašli smo antikvarijat, koji nam je prodao tacne. Bili su to stolovi, koje su posjedovale imućnije obitelji u Bosni. Na tim stolovima su se posluživale delicije i slavila su se sva bitna događanja", priča Brane. Ornamentika tih tacni je takoder prenesena i na ostale dijelove stropa". 

Za dobre goste, potrebna je dobra infrastruktura, u koju spada i ekskluzivna kulinarska ponuda. Stoga bi, kako nam kaže jedan Nijemac, ovo mogla biti jedna vrsta magneta za turiste, nešto što bi privuklo svjetski džet-set i jahtaše, koji uglavnom borave na Hvaru i u Dubrovniku. Neki od njih s jahtama iz Dubrovnika već dolaze na večeru u Makarsku.

Nijemci za ovaj dio Jadrana, zbog planinskog vijenca Biokova i prijatne klime, vole reći da je to „Austrija na moru". Nema ih na Makarskoj rivijeri tako puno kao nekad, ali, ubijeđen je Klaus iz Kelna, "kada jednom dođu i probaju gurmanske specijalitete iz regije i svijeta koje im nude Perkići, uvijek će se vraćati." 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu