Kršenje ljudskih prava na vanjskoj granici EU-a

Katarzyna Wappa potječe iz Hajnowke u istočnoj Poljskoj, nedaleko od granice s Bjelorusijom. Nastavnica engleskog se nakon studija vratila u svoje rodno mjesto. I već godinama se tamo angažira oko zaštite okoliša i – protiv desnih radikala. Prašuma Puszcza Bialowieska počinje odmah ispred njezinih kućnih vrata. U rujnu prošle godine je majka dviju kćerki uočila da s njezinom šumom „nešto više nije u redu". Odjednom su se između drveća počeli pojavljivati stranci, nepoznati ljudi. Iscrpljeni, mršavi, često bolesni i pothlađeni. To su bili izbjeglice koji su u Poljsku stigli s druge strane granice, iz Bjelorusije.

Režim Aleksandra Lukašenka je migrante iskoristio kao političko oružje protiv Europske unije (EU). Ljude iz Iraka, Afganistana ili Sirije se prebacivalo na područja uz granicu s Poljskom, te ih se prisiljavalo da ilegalno prijeđu granicu EU-a. Varšava je oštro reagirala, u pogranične regije je prebacila jake policijske i vojne snage, etablirala „zabranjene zone" u koje nitko nije smio ući (pa ni novinari, nap. red.) kako nitko ne bi mogao ni vidjeti što tamo rade sigurnosne snage.

Pomoć lokalnih aktivista

Vrlo brzo su lokalni aktivisti, među njima i Wappa, utemeljili skupinu za pomoć migrantima. Tražili su po prašumi zalutale migrante, pružali im prvu pomoć. „Često bi baš mi morali mijenjati liječnike, odvjetnike, njegovatelje ili čak baby-sittere", prisjeća se Wappa. "Jednom sam zgodom nosila jednog muškarca koji je bio na samrti, nosila sam ga na rukama iz šume. I u zadnji tren smo ga spasili", priča ova aktivistkinja. Jednom drugom zgodom jednom je bosonogom izbjeglici poklonila obuću. 

Wappa je jedna od rijetkih aktivistkinja koja u medijima pokazuje svoje lice – bila je to odluka s teškim i dalekosežnim posljedicama. Nakon što je emitiran jedan televizijski izvještaj, njezin profil na Facebooku su preplavile poruke mržnje. Državni mediji su je proglasili žrtvenim jarcem. A susreti sa sigurnosnim snagama su povremeno znali i eskalirati. 

"Nisam baš imala dobar osjećaj kada sam vidjela da prema meni idu četiri naoružana i maskirana vojnika”, priča ona. "A jedan drugi put je moj automobile zaustavila policija. Službenici su počeli udarati po krovu vozila. Bila je to strašna buka. Moja djeca su počela plakati. Preklinjala sam ih da prestanu, ali uzalud", prisjeća se Wappa i dodaje: "Morali smo skrivati spašene izbjeglice od pripadnika sigurnosnih snaga, kako ih oni ne bi protjerali natrag u Bjelorusiju."

Iako su takvi „pushbackovi" ilegalni, u Poljskoj ih prakticiraju, kaže nam aktivistkinja koja je koncem kolovoza u Gdanjsku dobila nagradu Zaklade Grand Presse za svoj angažman.

Vladina politika protiv izbjeglica

Poljska vlada pritom potpiruje mržnju protiv nje i drugih aktivista za ljudska prava. Vladajuća stranka Pravo i pravednost (PiS) je nakon izborne pobjede u jesen 2015. počela provoditi desno-populističku politiku i to bez obzira na vladavinu prava ili zaštitu manjina. Stranka kontrolira pravosuđe, vladajuća većina je usvojila rigorozan zakon o pobačaju, LGBTQ-zajednicu se izolira i blati, a migrante s Bliskog istoka i iz Afrike difamira kao teroriste. Ta politika u Poljskoj ima puno pristalica. Ali ima i hrabrih aktivista, koji se ne žele pomiriti s kršenjem ljudskih prava u Poljskoj.

Jedna od njih je odvjetnica Marta Gorczynska. Ona je već tijekom studija prava kao volonterka pomagala migrantima iz Somalije. Prije deset godina počela je raditi za Helsinki Foundation for Human Rights u Varšavi. Nakon što je u medijima čula da izbjeglice iz Afganistana bez vode i hrane moraju preživjeti i po nekoliko dana na poljsko-bjeloruskoj granici, ona je pomislila: "Možda tamo može pomoći i moje iskustvo” – i krenula je na put.

Na licu mjesta je spontano formirana „Grupa granica", čiji je cilj bio zaštita migranata, koji su postali "žrtve nehumane politike vlada Poljske i Bjelorusije”, kaže Gorczynska.

"Došla sam u prašumu kako bih dokumentirala povrede ljudskih prava i pružila im pravnu pomoć”, prisjeća se odvjetnica. Ali vrlo brzo je na terenu shvatila da mnogim izbjeglicama najprije treba topla deka i nešto za pojesti, prije nego što im uopće može pružiti pravne savjete. 

Gorczynska predbacuje vlastima da ne žele stupiti u dijalog s nevladinim organizacijama. "Poljska država nije položila ispit”, to je njezin zaključak. „Umjesto toga nas se difamira kao izdajnike i neprijatelje domovine.”

Uspješni trenuci su rijetki, a tuga gotovo svakodnevna. Vlasti službeno govore o 16 smrtnih slučajeva na granici. Po saznanjima ove odvjetnice radi se o najmanje 20, a vrlo vjerojatno i puno više žrtava. "Tko ima pravo na azil, a tko ne, to je jedno drugo pitanje. Mi ne možemo dozvoliti da ljudi pate na granici I da tamo umiru”, to je njezin motiv djelovanja. Početkom rujna je Gorczynska za svoj angažman odlikovana nagradom Zaklade Pro Asyl za zaštitu ljudskih prava. Laudatorica je bila povjerenica njemačke savezne vlade za ljudska prava, Luise Amtsberg iz Stranke zelenih.

A gdje je Katolička crkva?

Jakub Kiersnowski je voditelj Udruženja katoličkih intelektualaca (KIK), jedne ugledne organizacije koja je poznatija po organizaciji predavanja ili susreta s poznatim osobama nego po spektakularnim akcijama. „Nismo mogli sjediti skrštenih ruku", naglašava ovaj 40-godišnji pedagog za ljude sa specijalnim potrebama. Na njegov poziv se prošle godine odazvalo nekoliko stotina članova. U roku od tjedan dana na istoku Poljske su utemeljili postaju za pomoć migrantima, a 16. listopada 2021. je zabilježena i prva akcija na samoj granici. 

Kiersnowski uopće ne skriva da je razočaran Katoličkom crkvom. Doduše jedan nadležni biskup je pozvao vjernike da pomognu migrantima, ali do danas se Crkva nije izravno angažirala. Po mišljenju Kiersnowskog razlog je bliskost Crkve i PiS-a. „Šteta da u akciji pružanja pomoći ne sudjeluju budući svećenici. Pranje nogu nekom izbjeglici bi bilo prakticiranje Evanđelja", smatra on.

I članovi KIK-a su bili izloženi šikaniranju od strane državnih organa. U prosincu 2022. policija je privela četvero volontera i upala u postaju KIK-a. Nakon troga su uslijedilo pokretanje postupka zbog pružanja pomoći oko ilegalnog prelaska granice, koji je koncem lipnja obustavljen. U ožujku je uhićena jedna 20-godišnja aktivistkinja.

Od ljeta 2022. na poljsko-bjeloruskoj granici se nalazi zid visok 5,5 metara. I usprkos toj blokadi, svaki dan po nekoliko desetaka migranta uspije prijeći granicu. „Zid nije riješio problem, samo ga je dodatno zaoštrio", kažu aktivisti za ljudska prava. „Mi smo uočili da sve više izbjeglica ima prijelome ruku i nogu, koje su zadobili prilikom savladavanja te prepreke."

Aktivisti se u međuvremenu pripremaju za sljedeću zimu. Ona će već uskoro stići. A s njom i novi problemi i nove opasnosti za izbjeglice na vanjskoj granici EU-a.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu