„Korak ka novim podjelama i Velikoj Albaniji“
5. septembar 2018
DW: Tači i Vučić planiraju razmjenu teritorija, a Vašington se tome ne protivi. Nakon telefonskog razgovora sa Trampom, čini se da ni kancelarka Merkel nije bila jasna u svom stavu kao prije toga. Njemački šef diplomatije Hajko Mas je rekao da nije dobra ideja dirati granice. To je zvučalo više kao savjet nego kao odbijanje. Da li Njemačka umekšava poziciju po pitanju granica na Balkanu?
Milan Nič: Ne bih baš trošio snagu na analizu govora tijela i nijansi. Pozicija Berlina je vrlo jasna. Njemačka je po ovom pitanju bila veoma striktna i veoma glasna: prvo, iza zatvorenih vrata tokom sastanaka kancelarke Merkel ovde u Berlinu sa predsjednikom Vučićem i predsjednikom Tačijem. A onda i sa bosanskim premijerom. O tome je pričala i sa Plenkovićem.
I možda Merkel nije htjela da doliva još ulja na vatru davanjem još jedne izjave i zaoštravanjem diskusije. Dakle ne vidim nikakve promjene ili zaokrete u njemačkoj poziciji. Drugi igrači mijenjaju stavove.
Koji?
Definitivno Vašington. Izjava Džona Boltona (savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost, prim. red.) za mene je znak da su spremni da razmotre nova rješenja jer više nisu posebno zainteresovani.
Na američku ulogu i vođstvo u regionu više ne gledaju kao na stvar koju žele da nastave. Taj je problem ostavljen Evropljanima. Berlin je takođe veoma nezadovoljan ulogom komesara Hana, visoke predstavnice Mogerini i austrijskog predsjedavanja EU posljednjih dana jer su ohrabrivali lidere Srbije i Kosova da krenu ovim putem. Zvanično su govorili da je istorijski dogovor važniji od detalja. A to nije usklađena pozicija EU. Išli su austrijskom linijom, doprinijeli su izvjesnom diplomatskom momentumu na osnovu inicijativa iz Beograda, ali su solirali.
Zašto su Tači i Vučić izašli sa ovakvim prijedlogom?
To je druga priča. Sjećam se kada je predsjednik Tači posjetio Berlin i bio kod nas u Njemačkom društvu za spoljnu politiku. Moderirao sam diskusiju sa njim i ambasadorom Išingerom i uhvatio sam ga da je rekao kako isključuje promjenu granica. To je bila stvar koju je dobro reći javno, ali stvari se mijenjaju i ne mogu reći zašto. Sa srpske strane bih rekao da je to još od 1999. bila opcija koju su neki odobravali, a sada predsjedniku Vučiću treba nešto za domaću javnost ako prizna Kosovo, a to znači da želi neku teritoriju.
Da li je to realna opcija?
Jeste realna ako su lokalni lideri spremni da istraju na njoj, a dozvole je ključni spoljni igrači, velike sile i glavne diplomatske snage. Ali pomalo sam zabrinut da to ne bi bio kraj priče.
Šta bi bilo poslije?
Ne radi se o korigovanju granica. Mislim da je ovo veoma kompleksno pitanje. Iluzija je misliti da možete imati sasvim malu kontrolisanu razmjenu teritorija. Razumljivo je zašto je to privlačna ideja kada je u pitanju taj mali komad Balkana – ako govorimo o sjeveru Kosova i Preševu – ali tu neće stati. To je korak unazad ka novoj podjeli koja neće stati u Mitrovici. Počeće u Mitrovici, a sutra će biti velika podjela u Bosni i možda u Makedoniji. Čujem i zabrinutost zbog paralelnih aranžmana Prištine i Tirane: drugim riječima, na duge staze ove razmjena teritorija na etničkom principu smatra se korakom ka Velikoj Albaniji.
*Milan Nič je stariji saradnik centru „Robert Boš“ za centralnu i istočnu Evropu, Rusiju u centralnu Aziju pri Njemačkom društvu za spoljnu politiku. Prethodno je vodio program za Evropu na institutu GLOBSEC u Bratislavi i bio savjetnik visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Studirao je u Pragu, Budimpešti i Bolonji.
*Milan Nič je stariji saradnik centru „Robert Boš“ za centralnu i istočnu Evropu, Rusiju u centralnu Aziju pri Nemačkom društvu za spoljnu politiku. Prethodno je vodio program za Evropu na institutu GLOBSEC u Bratislavi i bio savetnik visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Studirao je u Pragu, Budimpešti i Bolonji.