Od izbijanja izbjegličke krize njemačka kancelarka Angela Merkel mnogo govori o zajedničkim vrijednostima. Potrebno je braniti evropske, odnosno vrijednosti kršćanstva. Pri tome, ona je imala na umu to da izbjeglice treba prihvatiti. S tim moralnim imperativom ona je prije godinu dana u Njemačkoj pokrenula politiku "otvorenih vrata". I više puta je naglasila kako ne postoji gornja granica broja izbjeglica koje se mogu prihvatiti.
Nakon nedavnih izbora u gradu Berlinu ona je, doduše, govorila o greškama, priznala da je država izgubila kontrolu, a svoju više puta spominjanu izjavu ("Uspjećemo!") ocijenila kao praznu formulaciju. Istovremeno, stiče se utisak da to čini više iz taktičkih razloga, odnosno kako bi ponovo uspostavila jedinstvo demohrišćanske unije i otvorila sebi mogućnost za još jednu kandidaturu za funkciju kancelarke. Ona nije opozvala svoju politiku prema migrantima.
Javno i privatno
Bezgraničan prihvat ljudi iz drugih kultura, među kojima su mnogi sa slabim obrazovanjem, ne može biti u interesu jedne visokorazvijene države. Ali upravo to je Angela Merkel dugo očekivala od Njemačke - zbog zajedničkih vrijednosti. Argumenti političara i predstavnika privrede da bi pridošlice mogle dobro doći privredi i umanjiti navodne velike potrebe za stručnom radnom snagom su brzo pale u vodu. Ustvari, takva pomoć sa strane kancelarki nije ni bila potrebna. U odabiru između interesa i zajedničkih vrijednosti, ona se u ovom slučaju odlučila za vrijednosti. Njeno držanje ima korijen u protestantizmu: ona je išla do samopožrtvovanja, koje se nekome možda neće dopasti, ali koje smatra moralnom zapoviješću.
U privatnom životu bi to mogao biti častan potez. Međutim, može li jedna šefica vlade to tražiti od cijelog jednog naroda, šta više, može li u tu svrhu "upregnuti" cijelu EU?
Sve dok se interesi i zajedničke vrijednosti poklapaju, to i nije neki problem. Teškoće počinju onda kada to nije slučaj, a to se sada dešava. Drugim riječima: tako to trenutno osjećaju brojni Nijemci a većina njih u međuvremenu odbacuje političku liniju kancelarke, da ne govorimo o ostatku Evrope.
Ne misli svako da bi interese trebalo žrtvovati zbog vrijednosti. Postavlja se pitanje: koje vrijednosti? Pomoć ljudima u nevolji je sigurno univerzalna vrijednost svakog društva. Ali u mnogim državama također važi i pravilo da je vrijednost i očuvanje vlastite kulture i barem u nekoj mjeri homogenosti vlastitog naroda. Tako Japan praktično nije ni primio izbjeglice iz Sirije, ali je donirao mnogo novca za njihovo zbrinjavanje u susjednim zemljama. Japanci bi rekli: mi smo tako zastupili i vlastite vrijednosti i vlastite interese.
Neuračunljivi Nijemci
Djelovanje kancelarke Merkel ima i diplomatsku dimenziju. Kancelarka je zapala u izolaciju, i to ne samo u Evropi. Druge nacije više nisu sigurne u postupke Njemačke. Interesi su ostali isti. Onaj ko kao država slijedi vlastite interese može biti neugodan sagovornik, ali se njegovi potezi mogu predvidjeti.
A sada se pojavila kancelarka, koja je ustvari važila kao primjer razboritosti, i iznenada sve interese podređuje svom viđenju zajedničkih vrijednosti. To je ista kancelarka koja je kao fizičarka bila uvjerena u ispravnost korištenja atomske energije, da bi nakon katastrofe u Fukušimi potpuno promijenila stav, iako Njemačkoj ni u kom slučaju ne prijeti cunami. U Francuskoj se nakon toga uvriježio izraz "incertitudes allemandes" - njemačke nedoumice.
Iznenadne promjene mišljenja i neproračunatost - te stvari stranci ne vole kada ih primijete kod moćnih Nijemaca. Nijemce bije glas da idu od jednog ekstrema ka drugom. Kancelarka Merkel je sada govorila o greškama u izbjegličkoj politici. Bassam Tibi, politolog koji je prije nekoliko destljeća iz Sirije stigao u Njemačku, prije mjesec dana je u jednom intervjuu za DW rekao da bi Nijemci, kada se spomene tema migracija, mogli nakon kulture bezgranične dobrodošlice zauzeti ekstremno suprotan stav. Ostaje nada da do toga neće doći.