Kasno uočen desni ekstremizam
22. septembar 2016Toga još nije bilo: u zvaničnom izvještaju njemačke vlade o razvoju događaja na prostoru bivšeg DDR-a nema zataškavanja problema. Govori se o ozbiljnim prijetnjama desničarsko ekstremističkih struktura. O opasnosti od smeđe aveti (smeđe, braon, kao boja nacista) kojoj su prepušteni čitavi gradovi i sela. O tome da je za istočnu Njemačku mnogo toga na kocki. Opunomoćenica vlade za pitanja istoka Njemačke Iris Glajke, otvoreno govori da je tokom njenih posjeta inostranstvu, kao nedavno u SAD, često otvoreno pitaju da li mirne savjesti može da se investira na istoku zemlje. Ili da li stranci tamo jednostavno nisu poželjni. Glajke kaže da takva strahovanja ne može u potpunosti da opovrgne.
Slaba privreda kao opravdanje za sve
Sigurno je da i 26 godina nakon ujedinjenja Nemačke, istok zemlje i dalje uveliko zaostaje. Privreda je slaba, mnogi mladi ljudi odlaze. Privreda je usitnjena, gotovo da nema velikog, centralnog koncerna. Nezaposlenost je zato veća nego u zapadnom dijelu zemlje, a perspektive su slabije. Takvo stanje stvari dugo je služilo kao objašnjenje za jačanje desničarskog ekstremizma.
Dugo vremena taj problem je jednostavno bio porican. Legendarna je izjava bivšeg premijera Saksonije Kurta Bidenkopfa, da je njegova pokrajina imuna na desničarski ekstremizam. Ostali političari različito su govorili o problemu, kako sa desnicom, tako i sa ljevicom – kao da su ljevičarski ekstremisti na istoku zemlje zaista neka relevantna većina.
U izvještaju se jasno kaže da tamo gdje se pojavljuje mržnja prema strancima – poput one ispred domova za azilante – za razliku od zapadne Njemačke, nedostaje protest građanske sredine. Naprotiv, napade na migrante ta sredina često tiho, a ponekad otvoreno podržava. I sada se u izvještaju vlade otvoreno kaže da se mržnja prema strancima posljednjih godina povećala, posebno nakon izbijanja izbjegličke krize. Ne izostavlja se ni podatak da je pritom broj stranaca na istoku veoma mali.
Opasnost konačno uočena
Ovakav jasan izveštaj je dobar, ali ostaje gorak ukus da je analiza uslijedila tek sada, prije svega zato što su koalicione stranke (CDU i SPD) ugrožene uspjesima desničarsko-populističke Alternative za Njemačku (AfD) na istoku i što gube izbore. Sada je potrebna brza akcija: više novca za inicijative protiv desnice, više policije, jasniji stav pokrajinskih vlada i premijera, koji zbog straha od svojih građana često naginju tome da uljepšaju stvarnu situaciju u njihovim pokrajinama. Prvi korak je već napravljen. Priznanje da na istoku postoji velika opasnost po društvo od ekstremne desnice. Sljedeći i odlučujući korak bi bio: konačno nešto preduzeti protiv toga.