Strano tijelo Boris Johnson
16. juli 2019
Za Saveznu vladu se ponovo ruši dio njenoga svijeta. Počelo je 2016. glasanjem za Brexit u Velikoj Britaniji - gotovo niko u Berlinu nije vidio da će se to dogoditi. Nekoliko mjeseci kasnije Donald Trump je postao predsjednik SAD-a. I to je bilo potpuno iznenađujuće. Ali, novi vrhunac se već nazire. Sljedeći britanski premijer zvat će se zacijelo Boris Johnson.
I s Theresom May su njemački političari morali pregovarati o izlasku Velike Britanije iz EU-a, koji si oni uopće nisu mogli zamisliti. Ali, May potječe iz sličnog političkog svijeta kao i oni: to je svijet u kojem i snažne nacije dragovoljno prihvaćaju ograničavajuće strukture i traže razborit kompromis koji je u interesu svih.
Johnson i Trump imaju misiju
Boris Johnson je antiteza toga i berlinske političare ostavlja bez riječi - slično kao i Donald Trump. Johnson i Trump ignoriraju organizacije poput Europske unije, u koje su uključene brojne nacije. Oni žele prije svega vlastite nacije učiniti "velikima" i "slobodnima".
Trump se već veseli britanskom premijeru Johnsonu i ismijava May, jer je navodno bila previše popustljiva u pregovorima o Brexitu. Prošlog tjedna je britanski veleposlanik u Washingtonu, koji je nesklon Trumpu a sklon Europskoj uniji, smatrao da mora podnijeti ostavku: njegova oštra kritika Trumpa je dostavljena medijima. Johnson se u jednom intervjuu nije ni najmanje za njega zauzeo. Očito je da se priprema teren.
Već sad je jasno da će Trump Britancima odmah ponuditi ekskluzivni trgovinski ugovor. On i Johnson ne samo da se dobro razumiju, nego imaju i zajedničku misiju: oni žele pokazati da se međunarodna politika može voditi sasvim drugačije, drugačije nego je uobičajeno razmišljati u Bruxellesu a pogotovo u Berlinu.
Duh 1940.
Sve to će naravno doživjeti neuspjeh i Velika Britanija ostati izolirana i osiromašena. U Njemačkoj su u to potpuno sigurni i već se puni zluradosti vesele trenutku kad će Johnson i ona zavedena polovica britanskog stanovništva upravo to uvidjeti. Gospodarski gotovo sve govori u prilog toj tezi. Ali, ono što se ovdje potpuno zaboravlja to su povijesno-psihološke asocijacije, koje Johnson svjesno nameće: duh 1940. - sami protiv tadašnje njemačke nadmoći! Autor Churchillove biografije Johnson sebe vidi kao drugog Churchilla, koliko god to izgledalo van svake pameti.
Ovaj protunjemački refleks u Berlinu moraju imati na umu - i to ne samo u ophođenju s Velikom Britanijom. Nakon Brexita jedina stvarna protuteža Njemačkoj u Europskoj uniji ostaje Francuska. A vlada u Berlinu je uglavnom spriječila reformske prijedloge francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za eurozonu, iako s razumljivim razlozima. Ako Ursula von der Leyen postane predsjednica Europske komisije, osjećaj njemačke dominacije će zacijelo postati još jači.
Boris Johnson je za berlinsku politiku strano tijelo, vjetropir, za kojeg ne zna kako se s njim ophoditi. Ali bi ga trebala uzeti ozbiljno. Boris Johnson će zacijelo postati ne samo sljedeći premijer jedne od vodećih nacija u svijetu, s kojom Njemačka puno toga povezuje. On je i misaoni izazov za političku klasu koja vjeruje da su stvari moguće samo onako kako je ona navikla razmišljati.