Njemačka država je zakazala
11. juli 2018
Kancelarka je bila odjevena u crno kada je u februaru 2012. stupila za govornicu i počela davati obećanja. Tog zimskog dana u Berlinu se okupio čitav njemački državni vrh, kako bi odao počast. Žrtve nisu bile ni poznate niti moćne. Osim jednog izuzetka, svi su bili doseljenici. Zato su ih desničarski teroristi samozvanog Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU) i pobili.
Šest godina je ubilačka banda – trio s brojnim pomagačima – harala Njemačkom, pljačkala, podmetala bombe, ubijala. Motivi – rasistička mržnja prema useljenicima. I nitko ih nije zaustavio. Ni policija, ni tajna služba, ni politička vlast.
Još je gore od toga: njemački istražni organi su za ubojstva sumnjičili obitelji žrtava, migrantski milje, sve opisivali kao međusobni sukob kriminalnih doseljenika, kao turske narko-dilere i mafijaše. Rasistički klišeji su bili vodilja policijske istrage. Za Njemačku, tako ponosnu na prevladavanje nacističkih zločina, to je bio moralni bankrot. Ponor jedne države.
Ali tog dana u veljači prije više od šest godina se kancelarka ispričala obiteljima deset žrtava. I obećala: „Napravit ćemo sve kako bi razjasnili ubojstva, kako bi otkrili pomagače pomagača i ljude iz pozadine i pravedno kaznili sve počinitelje." Bilo je to veliko obećanje.
I veliku su nadu obitelji žrtava uložile u sudski postupak vođen protiv članice NSU-a Beate Zschäpe – druga dva člana su izvršila samoubojstvo – i pomagača. Sada je završeno najspektakularnije suđenje u Njemačkoj u posljednjih nekoliko desetljeća. Jasno je da obećanje nije održano.
Jer napori politike i pravosuđa da se stvar razjasni do kraja nisu bili dugog vijeka. Brzo se sve manje-više svelo na prvooptuženu Beate Zschäpe čije ime i lice u međuvremenu poznaje svatko. Mreža pomagača i simpatizera koju su počinitelji morali imati tijekom života u ilegali, očita umiješanost tajne službe – sve to je polako zaboravljano. Zaboravila je i kancelarka.
Do danas tajne službe i ministarstva podižu zid šutnje kada se postavi pitanje njihove odgovornosti. Na optuženičkoj klupi našao se tek mali uzorak mreže jataka i pomagača.
Posrtaj države je dublji čak i od toga. Jer tada, 2012. godine, kancelarka je obećala da će se država pozabaviti svima koji „progone druge zbog njihovog porijekla, boje kože i religije".
Ali danas, šest godina kasnije, rasizam i nacionalizam ponovo imaju mjesto u društvu, čak i u Bundestagu. Tamo Alternativa za Njemačku predstavlja agresivni glas mržnje. Ako je sudski postupak protiv NSU išta razotkrio, onda ovo: mržnja ubija.