Koliko daleko idu izraelski planovi aneksije?
2. juli 2020
U izraelskim medijima su još uvijek uveliko prisutne špekulacije o tome da li će Izrael zaista započeti sa planiranom aneksijom dijelova okupirane Zapadne obale. Nejasno je također i dalje koji dijelovi tačno trebaju biti anektirani. U Ramali, u okupiranoj Zapadnoj obali, mladi Palestinci poput Salema Brahmeha su duboko isfrustrirani kada govore o tome kako će njihova budućnost biti ovisna od Izraela. “Ja sam dio Oslo generacije (odnosi se na Sporazum iz Osla – op. red.), nama je obećana država, a mi je nikada nismo dobili”, kaže Barahmeh, šef palestinskog Instituta za javnu demokratiju, jedne nezavisne nevladine organizacije. “Mi smo ekstremno frustrirani i bijesni, ali smo i razočarani time što nas svijet ne čuje. Naša zemalja je de facto već dugo naseljena i niko nije učinio ništa protiv toga.”
Od 01. jula izraleski premijer Benjamin Netanjahu bi mogao započeti sa aneksijom do 30 procenata okupirane Zapadne obale – baziranoj na u januaru objavljenom planu za Bliski istok američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ipak za sada postoje samo špekulacije kada i u kojem obimu će aneksija biti obavljena. Netanjahu je na početku govorio o pripajanju Doline Jordana i i 135 naselja koje međunarodna zajednica smatra ilegalnim. Sada postoje nepotvrđeni izvještaji prema kojima bi izraelska vlada mogla najprije anektirati pojedinačna naselja ili blokove naselja. Također i razgovori sa Washintogom o planovima još uvijek traju.
Kraj rješenja u vidu dvije države?
“Stojimo pred trenutkom od povijesnog značaja u ovom regionu”, rekao je Nickolay Mladenov, koordinator UN-a za mirovni proces na Bliskom istoku, prošle sedmice stranim novinarima u Jeruzalemu. Mladenov je upozorio na to da jednostrani postupak predstavlja povredu međunarodnog prava i rezolucija o sigurnosti UN-a. Osim toga, kako je rekao, time se dovodi u pitanje rješenje u vidu dvije države.
Palestinci smatraju da se izgledi za rješenjem u vidu dvije države već godinama smanjuju. U ispitivanjima javnog mnijenja, koje su proveli Jerusalem Media i Communication Center (JMCC) i Friedrich-Ebert-Stiftung, 45,3 posto ispitanih Palestinaca je reklo da ova aneksija od strane Izraela jedva da dozvoljava ovo rješenje. Salem Barahmeh smatra da je taj koncept već odavno zastario: Palestinska autonomna oblast kontrolira de facto samo oko 18 posto okupirane Zapadne obale, a suverenitet nad svim važnim pitanjima je u rukama Izralea. “Izrael kontrolira slobodu kretanja, resurse vode, usluge. Izraelske jedinice svaku noć idu u gradove i sela da bi hapsile ljude. Mi živimo trenutno u realnosti koja podrazumijeva jednu državu, u kojoj Izrael kontrolira sve koji žive u području između rijeke Jordan i mora”, dodaje on.
Uzrujanost među Palestincima, ravnodušnost u Izraelu
Za brojne Izraelce pitanje aneksije s druge strane nema preveliku ulogu. Oni se prije brinu oko pandemije virusom korona i s time povezane teške ekonomske situacije, pokazuje jedna anketa koju je provela “Ženevska inicijativa” za okončanje bliskoistočnog konflikta. Samo jedan mali dio ispitanih želi da vlada pitanje aneksije napravi jednim od top prioriteta. Druge ankete su pokazale djelomice proturječne rezultate. “Postoji tanka većina židovskih Izraelaca koji podržavaju neki oblik aneksije, ali ne postoji konsenzus o tome kako to tačno treba izgledati”, kaže Olaf Zalzberg, analitičar u Međunarodnoj kriznoj grupi. Kako on dalje kaže javno mišljenje se mijenja s obzirom na to koji plan se predstavi i ko ga politički podržava.
Adar Keish i Tair Rosenblat su na putu ka demonstracijama u Tel Avivu. Oboje mladih Izraelaca angažiraju se u Darkenu, grupi koja organizira proteste protiv planirane agresije. Sa sloganom “Ne aneksiji, da ekonomiji i sigurnosti” se obraćaju političkom centru. Oboje aktivista su prije svega zabrinuti kako će njihovoj zemlji biti u ekonomskom smislu. “Nemamo trenutno novac za to da se bavimo bilokakvim planovima aneksije”, kaže Tair Rosenblat koja je izgubila posao tokom lockdown-a zbog korone. “I mi također želimo da ljudi na drugoj strani budu dio proces”, kaže Rosenblat. Vlada se prije treba pozabaviti osiguravanjem radnih mjesta nego spornom jednostranom aneksijom, dodaje dalje. Adar Keish s druge strane kaže da brojni ljudi uopće ne mogu u potpunosti shvatiti o čemu je zapravo riječ u planovima o agresiji. “Problematično je ako konflikt traje tako dugo”, kaže Keish. “Brojni su prema cijeloj stvari još uvijek ravnodušni”, kaže Keish.
Kao reakciju na planove o aneksiji palestinsko vodstvo u Ramali je već otkazalo sve ugovore sa Izraelom, među njima i zajedničku koordinaciju u sigurnosnim i civilnim pitanjima. Proteklih sedmica se iz vladinih krugova moglo čuti da se čak govori i o raspuštanju Palestinske samouprave koja je rezultat mirovnog procesa iz Osla. Palestinski premijer Mohammed Schtaje je međutim naglasio da će se pobrinuti za mir i red. Njegova vlada se nalazi pod ogromnim financijskim pritiskom: Palestinska samouprava nije mogla isplatiti pune plaće zbog sukoba oko uplata za porez i carinu koje normalno Izrael mjesečno uplaćuje Palestincima. U Gazi, u kojoj je na vlasti Hamas, je vojno krilo Hamasa svaku vrstu aneksije označilo kao “objavu rata”. Dok se razgovori na visokom nivou između Washingtona i Jerusalema i dalje nastavljaju unutar Europske unije se očito čeka na detalje moguće aneksije kako bi se na to formulirala reakcija.
Posljednjih mjeseci je povjerenik EU za vanjsku politiku Josep Borrell ponavljao da svaka vrsta aneksije u okupiranoj Zapadnoj obali predstavlja kršenje međunarodnog prava. Iz krugova EU u Jeruzalemu se može čuti kako možda neće biti jednistvenog zaključka o tom pitanju. Iza zatvorenih vrata se navodno razgovara o mjerama poput zabrane proizvoda iz izraelskih naselja ili isključivanju Izraela iz znanstvenih programa. Neke zemlje bi mogle uzeti u razmatranje priznanje države Palestina – ipak čak i to bi bio prije simbolični korak.