Izrael želi da anektira okupirane oblasti na Zapadnoj obali

30 stepeni u hladu u dolini rijeke Jordan, a još nije ni podne. Ibrahim Daik, palestinski poljoprivrednik koji uzgaja datule, ispitivački gleda još zelene plodove. Njegove plantaže su van Jerihona na okupiranoj zapadnoj obali Jordana. Berba je planirana za septembar. Ali, upravo to ga brine. Jer, izraelska nova vlada bi već u julu mogla da sprovede sporni plan, aneksiju doline Jordana i izraelskih naselja, što bi imalo dalekosežne posljedice u cijelom regionu. "Ova odluka nije put ka miru“, kaže Daik. „Veoma smo zabrinuti šta će nam donijeti naredne nedjelje.“

Jerihon se nalazi usred doline Jordana, duž ove rijeke na Zapadnoj obali. To je oblast koju je Izrael osvojio i zauzeo tokom Šestodnevnog rata 1967, a koja je bila dio susjednog Jordana. Prema sporazumima iz Osla, veliki dio Zapadne obale, oko 60 procenata, odlazi pod kontrolu Izraela u tzv. C oblast. Izraelske vlade su uvijek na tu oblast gledale kao na strateški važnu zonu između Izraela i arapskih zemalja na istoku. Ova oblast takođe važi kao važna jer ima veliki poljoprivredni i ekonomski potencijal, kako za izraelske doseljenike tako i za Palestince. No, palestinske autonomne vlasti, osim u Jerihonu i nekolicini sela koja su pod poluautonomnom upravom, nemaju pristup zemlji i resursima. „Tramp-Netanjahu dil je sve promijenio. Oni žele da raskinu sve sporazume, da opozovu političke reference, međunarodno pravo, rezolucije Ujedinjenih nacija i da diktiraju rješenje“, kazao je Saeb Erekat, dugogodišnji vođa palestinske pregovoračke delegacije u razgovoru za DW.

Sporni jednostrani korak

No, diskusije o aneksiji Zapadne obale nisu novum u izraelskoj politici.To je bilo predizborno obećanje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua; a sada to zaista stoji i u koalicionom sporazumu nove vlade. Od 1. jula bi Netanjahu uz saglasnost SAD sve to mogao legalno da sprovede u djelo. Osnova za to bi bio u plan za Bliski istok, koji je Tramp objavio u januaru. Sporni plan predviđa pregovore između Palestinaca i Izraelaca o budućoj palestinskoj državi, ali se Palsetincima zapravo predlaže da dobiju oblast, koja bi bila podijeljena na enklave.

Grupe za zaštitu ljudskih prava već duže govore da se radi o „polaganoj aneksiji“ Zapadne obale tokom posljednjih deset godina. „Zapadna obala je već danas rascjepkana na stotine dijelova“, kaže Dror Etkes. Ovaj Izraelac već 20 godina dokumentuje posljedice okupacije. „Ovdje žive dva naroda u istom geografskom i geopolitičkom entitetu, ali pod dva različita zakonska i politička sistema.“ Benjamin Netanjahu je protekle nedjelje u intervjuu dnevnom listu „Izrael Hajom“ izjavio da Palestinci u anektiranoj oblasti neće dobiti izraelsko državljanstvo. Sela i gradovi poput Jerihona će i dalje biti pod upravom autonomnih vlasti, ali pod izraelskom bezbjednosnom kontrolom.

Nove karte

Prvo moraju da se završe karte, na kojima trenutno radi američko-izraelski tim. U međuvremenu stižu kritike iz krugova iz kojih se to nije očekivalo: jedan dio rukovodstva izraelskih doseljenika odbacuje aneksiju, koja se oslanja na Trampov plan, jer uključuje moguće formiranje palestinske države. „Izrael bi trebalo u julu da deklariše suverenitet nad dolinom rijeke Jordan, sjevernim dijelovima koji izlaze na Mrtvo more i jevrejskim naseljima u Judeji i Samariji (Zapadna obala), nezavisno od Trampovog plana“, kaže David Elhajani, gradonačelnik i vođa useljenika u dolini Jordana. On insistira na tome da se ostatak plana nikada ne sprovede, kako ne bi mogla da nastane „palestinska teroristička država“.

Palestinsko rukovodstvo, koje je već 2017. prekinulo diplomatske veze sa Trampovom vladom, već ranije je odbacilo američki plan. Prošle nedjelje je palestinski predsjednik Mahmud Abaz odbacio tzv. bezbjednosnu koordinaciju sa Izraelom i američkim tajnim službama. Saeb Erekat, političar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), upozorava na dalje posljedice: „Aneksiija uništava palestinske autonomne vlasti“. One su, kaže Erekat, nastale na ideji da vode Palestince kroz pregovore od okupacije do nezavisnosti. „Sada Netanjahu i Tramp kažu, ne, ne, ne, vi ostajete pod okupacijom, ali mi to jednostavno nazivamo drugačije.“

Izraelska okupacija određuje svakodnevicu

Odavno je formiranje nezavisne države za Palestince postalo nerealno. Izrael preko 50 godina kontroliše resurse vode, teritoriju i slobodu kretanja. U Jerihonu su zabrinuti da će grad, u zavisnosti od obima aneksije, biti i dalje izolovan. „Mi i ovako ne možemo da dođemo do unutrašnjosti naše zemlje“, kaže studentkinja Najva Amar. „Osjećamo kao stranci u sopstvenoj zemlji. Sada oni žele da oblast u kojoj možemo da se krećemo uzmu za sebe?“ I u Ramali upotrebljavaju jasne riječi: „Ideja aneksije je pogrešna. To se zove krađa zemlje“, kazao je jedan mladi prolaznik.

Neke države EU, UN-a i arapske zemlje poput susjednog Jordana su to nazvali povredom međunarodnog prava i krajem rješenja koje podrazumijeva „dvije države“. Posmatrači smatraju da je mirovni sporazum sa Jordanom u opasnosti. Jer, kao što je i ranije bio slučaj, kada je anektirana Golanska visoravan ili istočni Jerusalim, tako ni danas najveći broj zemalja neće priznati jednostranu aneksiju. Ali, Palestinci poput proizvođača datula Ibrahima Daika su skeptični da bi samo međunarodna kritika mogla da odvrati Izrael od njegovih planova. „To donosi samo još veće razočarenje i pesimizam. To je sve.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android