Koji sud treba da sudi Kačavendi?

Crkva je bila strpljiva, ali ne i vladika Vasilije koji je, uprkos obećanju, pokušao zadržati svoju poziciju. Uslijedila je medijska kampanja sa tonskim i video snimcima, pa je Sveti sinod SPC nedavno po hitnom postupku "prihvatio" njegov novembarski zahtjev za penzionisanje iz "zdravstvenih razloga".

Kačavenda se nije strpio

"Crkvena administracija funcioniše na tom nekom starom principu. Rekli su: "Neka, da budemo strpljivi još nekoliko mjeseci." Ali onda se nije strpio Vasilije Kačavenda, vladika, i to ga je koštalo", kazao je za B92 vladika Grigorije Đurić.

O Kačavendi će 21. maja raspravljati Sveti arhijerejski sabor SPC, a kako je najavio vladika Grigorije, po svoj prilici i Veliki crkveni sud. Ukoliko se to desi, crkveni sud bi po prvi put raspravljao o pederastiji i pedofiliji u monaškim redovima, a vladike, prije svega, jesu monasi zakleti Bogu na skromnost. Kao monasi oni ne smiju imati ni seksualne odnose.

Profesor dr Dino Abazović misli da bi se vladika Vasilije mogao pojaviti i pred redovnim pravosudnim organima. No, kao sociolog religije, Abazović smatra da ovaj slučaj može biti prilika da se pokrene rasprava unutar same SPC.

"U religiji je to poznato kao "matanoja", dakle, suočavanje sa tamnom stranom svoje prošlosti i jedna vrsta preobraćenja koja može biti i teološka, ali i moralna. Nisam siguran da to možemo očekivati, ali mi se čini da ovakve ili neke slične druge prilike mogu biti mogućnost za unutarreligijski dijalog u samoj zajednici vjernika."

Linija manjeg otpora

Mediji već mjesecima nabrajaju sve navodne grijehe Ljubomira Kačavende. Advokat Duško Tomić prvi je podnio krivične prijave protiv ovog vladike, ali za Deutsche Welle tvrdi da tužilaštva idu "linijom manjeg otpora".

"Nijedno tužilaštvo nije saslušalo vladiku Kačavendu, nije saslušalo Bojana Jovanovića koji je javno svjedočio na okolnosti ubistva Milića Blažanovića, nije saslušalo baku, djeda i majku Blažanovića. Međutim, sada imamo izjavu maloljetnika koji je s Kačavendom bio intiman. Uzeo sam njegovu punomoć i mi ćemo podnijeti novu krivičnu prijavu za seksualno zlostavljanje maloljetnika."

Inače, đakon Milić Blažanović navodno se ubio 1999. u manastiru Papraća, ali se u medijima dugo spekulisalo da je riječ o ubistvu đakona "koji je previše znao" o vladiki.

Zakon treba da važi za sve

Vehid Šehić, predsjednik "Foruma građana Tuzle", kaže da u odnosu na Ustav i zakone nema povlaštenih, makar oni pripadali i duhovnoj sferi, vjerskim zajednicama.

"Ako postoje elementi krivičnog djela, institucije ove države bi trebalo da reaguju na način kako reaguju prema drugima. U našoj praksi je bilo kažnjavanja vjerskih službenika kao što su slučajevi  u Živinicama i Gluhoj Bukovici, što ukazuje da oni moraju poštivati zakone ove države."

Šehić govori o slučaju imama Rešada Omerhodžića koji je 2009. osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog bludnih radnji nad maloljetnicom, polaznicom mektepske nastave.

Sinan Alić, osnivač Fondacije "Istina Pravda Pomirenje", kaže da se sve svodi na "crkveni teren" i sud o pedofiliji i pederastiji čovjeka koji "živi u srednjem vijeku".

"Vladiku Kačavendu treba da jure sva tužilaštva za ratne zločine. I u tome je tragedija što će on, možda, biti samo smijenjen i ukoren zbog tih pedofilijskih sklonosti, a neće biti osuđen zbog poticanja na zločin, pa indirektnog i direktnog sudjelovanja u genocidu. On je pod krinkom Boga, pod mantijom, kao vjerski službenik na zemlji širio samo mržnju."

Podstrekavanje na ratne zločine

Duško Tomić tvrdi da se pogrešnim tumačenjem, ali i manjkavostima zakona često favorizuju, pa i štite vjerski velikodostojnici. Ipak, tvrdi da se istraživačkim radom nevladinih organizacija i medija, te podnošenjem krivičnih prijava mnogo toga može promijeniti u bosanskohercegovačkom društvu.

"Podnijećemo i krivičnu prijavu za podstrekavanje na ratne zločine, u Vlasenici 12. jula 1995. Tada je Kačavenda rekao da krv vapi za osvetom, da su Srbi velike podvige učinili sveteći se i čestita srpskoj vojsci što je očistila Srebrenicu od nekrsta i od križa. Od toga dana počinje zaista da teče krv..."

Autor: Emir Musli

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić