Odlazi vladika Vasilije Kačavenda
13. novembar 2012Ljubomir Kačavenda rođen je 1938. u Sarajevu, kao vanbračno dijete. Za vrijeme rata u BiH, ali i kasnije, bio je duhovni oslonac Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Kao episkop zvorničko-tuzlanski sa sjedištem u Bijeljini, jedini je vladika Srpske pravoslavne crkve (SPC) koji se nije vratio u predratno sjedište svoje eparhije u Tuzli.
Sveti Sinod SPC ovih dana je prihvatio njegovu ostavku, ogradivši se od medijskih pretpostavki i konstrukcija. Kako je saopštio portparol SPC, episkop bački Irinej, vladika Vasilije je zamoljen da rukovodi životom Eparhije do maja 2013. i redovnog zasjedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, u čijoj nadležnosti je razrješenje vladika. Zamoljen je i da završi započete graditeljske projekte.
Bio bih sretan da ne znam ono što znam
Generalni sekretar Dječije ambasade Međaši, advokat Duško Tomić, zastupa one o koje se vladika Vasilije ogriješio. Kaže da on ide pod pritiskom, a ne zbog zdravstvenih razloga. Tvrdi da je Sveti Sinod, od uglednih duhovnika Srpske pravoslavne crkve dobio informacije o aferama i zloupotrebama ovog vladike.
"Bio bih srećan da ne znam ovo što znam, jer i ovo mi steže i tijelo i dušu. Kad ode Vasilije Kačavenda tek onda će isplivati strašne stvari. Strašne stvari je počinio nad svojim potčinjenima," kaže Tomić za Deutsche Welle. Podsjeća na bivšeg đakona Bojana Jovanovića, koji je 2011. za medije progovorio o seksualnim sklonostima vladike Vasilija.
Za Tomića je najteži slučaj đakona Milića Blažanovića, koji je sa 19 godina stradao 1999. u manastiru Papraća kod Šekovića. Navodno samoubistvo mladog bogoslova privuklo je pažnju javnosti, ali se sve brzo zataškalo. Slučaj je ponovo pokrenut tek kada je porodica angažirala advokata Duška Tomića koji tvrdi "da je dječak, koji je svim srcem volio crkvu i Boga, otišao na nebo ni kriv ni dužan samo zato što se usprotivio i nije dao svoje tijelo svom pretpostavljenom, svom vladiki Vasiliju Kačavendi" i dodaje: "I sve iskaze smo sakupili, iskaze svjedoka, đakona, dede, bake, majke. Nedavno je majka i javno posvjedočila u sredstvima informisanja i Vasilije Kačavenda poslije toga nije mogao biti ništa, a kamoli vladika."
"Odlazi simbol zla i moći"
Jusuf Trbić, novinar, književnik i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Bijeljina, kaže da je odlazak vladike Kačavende dobra vijest za sve sa ovih prostora, računajući i Srpsku pravoslavnu crkvu. Podsjeća da je vladika izgradio manastir na jedanaest bošnjačkih kuća u centru Bijeljine, zatim crkvu na temeljima džamije u Diviču i crkvu u dvorištu Fate Orlović, te da je velika imovina prebačena sa države na Eparhiju zvorničko-tuzlansku.
"Za nas Bošnjake, vladika Kačavenda je simbol jednog vremena, simbol zla i moći. Sve što se dešavalo u ratnim vremenima na ovom prostoru vezano je za njegovo ime. Mislim da je dobro da vladika ode. Popustiće i neki pritisak na ovdašnji narod jer on, čini se, nije imao mjere ni u svojim zahtjevima ni u svojoj bahatosti.
On se nije libio da prokune sve one koji nisu došli na jednu proslavu Badnje večeri na trgu u Bijeljini i možda je njegov odlazak početak razilaženja sa onim vremenom koje smo zapamtili po zlu," kaže Trbić i dodaje da bi vladika, ako je tačan i dio onoga o čemu mediji javljaju, morao pred sudom odgovarati za ono što je uradio. "Kako je moguće da takav čovjek ne odgovara pred zakonom? Neka se povede sudski proces, pa ako je nevin, neka bude oslobođen. Za nas obične građane to je neshvatljivo."
Zaustavljanje urušavanja ugleda SPC
Analitičari smatraju da su Sinod i patrijarh srpski Irinej odlučni da "zaustave urušavanje ugleda SPC", te da slična sudbina čeka još neke vladike. Advokat Duško Tomić kaže da cijeli svijet posprema odnose u velikim religijskim zajednicama, te da je ponosan što i ovdje istina izlazi na vidjelo. "A gdje će biti Vasilije Kačavenda? Biće negdje izolovan, najvjerovatnije, ali neće imati mira jer sam uvjeren da će i pravosuđe morati reći nešto u vezi tog čovjeka. Pitaju me da li se plašim? Da, ali neka. Istina zavrjeđuje da se mi žrtvujemo, a ovo je velika istina."
Autor: Emir Musli
Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić