Katalonski vrisak za nezavisnost

Planovi katalonske vlade stavljeni su pod znak pitanja skoro dvije sedmice prije planiranog referenduma o nezavisnosti. Kada je u srijedu izvršena racija u katalonskoj vladi od strane španske policije, organizatori referenduma su prvi put priznali da je moguće da se glasanje ne održi.

„Očigledno je da ne možemo glasati onako kako smo željeli", izjavio je katalonski ministar ekonomije Oriol Junqueras u četvrtak za televiziju TV3. Ipak, on vjeruje da će mnogi glasači izaći na referendum i glasati.

U sklopu racije zaplijenjeni su glasački listići, glasačke kutije i uhapšeno više od deset osoba. Istu noć na desetine hiljada ljudi izašlo je na ulice Barcelone i izrazilo protest. Mnogi od njih su mahali katalonskim zastavama i uzvikivali „Napolje okupatoru" ili „Gdje je sada Evropa?".

Spor oko referenduma koji je planiran za 1. oktobar u Španiji je izazvao krizu koja već odavno tinja. Katalonska regionalna vlada već godinama radi na otcjepljenju i već par puta je pitala za mišljenje svojih građana o tome. 2014. godine, 80 posto njih je bilo za nezavisnost, mada se procjenjuje da je samo trećina biračkog tijela glasala. I ovaj put nije sigurno da će većina glasati za nezavisnost. Međutim, bez obzira na to, Vlada Carlesa Puigdemonta ipak ne želi odustati od glasanja.

Centralna vlada u Madridu je uvijek insistirala na tome da je katalonsko glasanje neustavno. Ipak, katalonska vlada nastavlja dalje po svom. Da bi sebi otvorila put za održavanje referenduma, početkom septembra vlada je kroz katalonski parlament usvojila zakon koji im to dozvoljava, a koji je španski Ustavni sud, kao što se i očekivalo, proglasio protuzakonitim. Međutim, ni to nije uspjelo zaustaviti katalonsku vladu.

Nezavisni do XVIII stoljeća

Zahtjev Katalonaca za samostalnom državom nije ništa novo. To je težnja koja postoji već stoljećima i za čije razumijevanje je bitno znati i par činjenica iz prošlosti. Regija na sjeveroistoku Španije je od X do početka XVIII stoljeća bila nezavisna država. Od XII stoljeća ova regija je kraljevskim brakom ujedinjena sa kraljevinom Aragon, da bi se potom Aragonija-Katalonija u XV stoljeću spojila sa Kastiljom. Međutim, katalonski vladari su i dalje imali vrhovnu vlast nad svojom teritorijom – slično kao njemački vladari unutar Rimskog carstva.

Tek za vrijeme Rata za špansko naslijeđe nestala je ravnoteža između pomenutih kraljevstava. Kada se rat 1714. godine rat završio, pobjednička dinastija Bourbon naslijedila je Kataloniju. Oni su ukinuli sve političke, kulturne i sudske institucije, a španski jezik je odabran za oficijelni jezik u cijeloj zemlji, pa tako i prvi put u istoriji Katalonije. Do kraja XIX stoljeća Katalonija je polako opet dobivala na značaju i doživjela ekonomski i kulturni procvat – što je istovremeno pojačalo i katalonski nacionalizam.

„Autonomija" unutar Španije

Pobjeda fašista u Španskom građanskom ratu značila je da se Katalonija ponovo mora povući. Diktator Francisco Franco je brutalno suzbio njene težnje za nezavisnošću. To je podrazumijevalo i zabranu regionalnih jezika u državnim institucijama kao što su škole i vijećnice, ali i u imenima ulica.

Tek nakon smrti diktatora 1975. godine Katalonija je za sebe mogla zatražiti malo više autonomije. Demokratskim Ustavom iz 1978. godine i tzv. Statutima o autonomiji iz 1979. uspostavljena je samouprava autonomnih pokrajina Španije.

Katalonija je 2006. godine izglasala promjenu Statuta. Pored institucionalnih promjena, predvidjela se i transformacija državnog finansiranja i obaveza građane Katalonija da vladaju znanjem katalonskog jezika.

Kada je 2010. godine španski Vrhovni sud proglasio izmijenjeni Statut o autonomiji nezakonitim, sukob između centralne vlade u Madridu i regionalne vlade u Barceloni opet je započet. Katalonci se tako sve više udaljavaju od španske države i sve češće izlaze na ulice noseći katalonske zastave.

Bez većine za nezavisnost

Regionalni izbori održani u septembru 2015. godine mogu se brojati kao prvo političko glasanje za nezavisnost Katalonije. Od tada vlada koalicija desnih i lijevih nacionalista, koja je svojim glasačima obećala otcjepljenje od Španije uprkos već postojećim ovlastima u zakonodavstvu i upravi. Katalonija ima svoju policiju (Mossos d'Esquadra) kao i nadležnosti u politikama koje se tiču zdravstva, ekonomije i obrazovanja. Ono što im još uvijek nedostaje je nadležnost nad porezima. Zagovornici nezavisnosti tvrde i da Katalonija ima vlastiti jezik, kulturu i istoriju, koje moraju biti očuvani. Pri tome je katalonski jezik već sada praktično jedini jezik koji se koristi u školama i na univerzitetima.

Ali da li je zaista većina glasača za nezavisnost od Španije i vlastitu republiku? Prema istraživanju katalonske reigonalne vlade u junu 41,1 posto ispitanih je za nezavisnost, dok je 49,4 posto protiv. Ipak, posmatrači smatraju da bi separatisti mogli da pobjede. S jedne strane zbog toga što je oštro uplitanje madridske vlade uzemirilo i umjerene Katalonce. S druge strane, zato što će separatisti vjerovatno uspjeti mobilizirati više glasača nego njihovi protivnici.