Karadžić-Mladić: Ko je čiji Alter ego?

Prije četiri i po godine kad mu je počelo suđenje Ratko Mladić je zatražio da se u sudnici Haškog tribunala pojavi u uniformi s generalskim zvijezdama na ramenima, ističući da ga kao slavnog generala zna cijeli svijet. Na kraju suđenja zajedno sa svojim advokatima nastoji dokazati da je  bio običan, blag i ne osobito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao ih zaštititi, zbog čega se sukobljavao sa ratnim predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem. Tome je tužilac Alen Tiger (Alan Tieger) suprotstavio niz svjedočenja, dokumentarnih snimaka i zabilježenih iskaza koji govore sasvim suprotno. Među tim dokazima je i poznata Mladićeva izjava kad je u julu 1995. ušao u Srebrenicu da je "došlo vrijeme za osvetu Turcima". Te riječi nisu izgovorene uprazno: u sljedećih pet dana Mladićeve trupe zarobile su i ubile više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Mislili su i činili isto

Politički vođa Radovan Karadžić i vojni komandant su mislili i činili isto: etničko čišćenje i genocid bili su njihova i strategija i taktika, isticao je Tiger, tvrdeći da je u postupku tužioca dokazano da je Mladić preuzeo na sebe da ostvari strateški ratni cilj koji je, u maju 1992., proklamovala Skupština Republike Srpske – razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata. Prvi dio završnih riječi tužilaštva, Alan Tiger je zaključio lapidarnom, aforističkom rečenicom: etničko čišćenje za vrhovnog komandanta Glavnog štaba VRS nije bilo posljedica rata, nego cilj. Na to je dodao da su Karadžić i Mladić zemlju Bosnu i Hercegovinu odveli na put u pakao.

Tužilac Tiger je s tim u vezi pomenuo da je Mladića u maju 1992. godine izabrao i postavio za komandanta Vrhovnog štaba VRS sâm Radovan Karadžić. Imao je širok izbor – cjelokupni oficirski kadar bivše JNA - ali je nakon što je upoznao Mladića, bio bez dileme: udružen s njim, ostvariće ono što je već započeo u Bosni, a to je, kako je naglasio drugi tužilac u ovom procesu Artur Traldi, "sveobuhvatni udruženi zločinački poduhvat i etničko čišćenje velikih dijelova Bosne i Hercegovine", koje je u mnogim opštinama dostiglo razmjere genocida. Mladić je, po riječima tužilaca, "vojnom silom realizovao" udruženi zločinački poduhvat političkog vođstva Republike Srpske, na čijem čelu je bio Radovan Karadžić.

Međusobno razumijevanje i podsticanje

Jedna od osnovnih teza odbrane, navedena u završnim dokumentima, jeste da se Mladić zaštitnički ponašao prema nesrpskom stanovništvu i da je kažnjavao pripadnike svojih snaga koji su vršili zločine. Tužioci su u svojim završnim riječima to pobijali, navodeći da dokazi koje su izveli pokazuju suprotno: Mladićevi vojnici i oficiri nesmetano su činili zločine, i za to nisu kažnjavani, nego, nerijetko, unapređivani.

"Mladić nije kažnjavao počinioce zločina, nego je hvalio uspješne kampanje entičkog čišćenja. Da bi se u VRS napredovalo bilo je neophodno biti uspješan etnički čistač", rekao je tužilac Traldi.

Karadžić i Mladić su se međusobno razumijevali, podsticali i dopunjavali, bez obzira na sporadična neslaganja u ratu. Optužnice Haškog tribunala protiv njih gotovo su identične: i jedan i drugi su optuženi za genocid u više bosanskohercegovačkih opština početkom rata i genocid u Srebrenici na kraju rata, terorisanje građana Sarajeva artiljerijskom i snajperskom vatrom i uzimanje pripadnika međunarodnih snaga mira za taoce.

Uklanjanje stanovništva iz Srebrenice je usaglašena odluka Karadžića i Mladića, rekao je tužilac Piter Mekloski (Pieter Mecloskey) koji je obrazložio izvođenje dokaza o srebreničkom genocidu. U jednom dokumentu Vrhovnog štaba VRS od 9. jula 1995. piše da je predsjednik Republike Srpske zadovoljan rezultatima borbenih operacija oko Srebrenice i saglasan je da se nastave dejstva za zauzimanje enklave. Iz toga je jasno kako je komandni lanac funkcionisao. Najprije su – sprovođenjem direktive sedam stvoreni nepodnošljivi uslovi za život bošnjačkom stanovništvu,  a onda je uslijedilo zauzimanje Srebrenice i uklanjanje stanovništva.

Tužilac Mekloski je sa nekoliko video inserta predstavio kakvu su, kako je rekao, "groznu situaciju stvorili Karadžić i Mladić u Srebrenici 11. jula, kada su stanovništvo doveli do panike". Do večeri Srebrenica je ostala prazna, a Mladić naredio da se dopreme autobusi za uklanjanje stanovništva. Bio je prisutan 12. i 13 jula u Potočarima i zapovijedao svojim jedinicama kad su žene i djece sproveđeni u Kladanj, a muškarci zatočeni prije masovnih streljanja. "Dokazi su čisti i neoborivi. Bošnjačko stanovništvo srebreničkog kraja protjerano je između 11. i 13. jula u skladu sa dugogodišnjom politikom koju je vodio politički vrh Republike Srpske, na čelu s Karadžićem", rekao je Mekloski.

Partije šaha u Sheveningenu

Dugo su se krili od međunarodne pravde, ali su na kraju obojica uhapšeni u Srbiji, Karadžić 2008., Mladić 2011. godine. Postupci su im slično vođeni, veliki broj svjedoka i tužbe i odbrane bio je isti. Karadžiću je sudjenje počelo nešto ranije i završeno je proljetos izricanjem kazne zatvora od 40 godina. Neobično je da je baš u ove dane, kad se iznose završne riječi na suđenju Mladiću, objelodanjeno da je Karadžić završio i uložio žalbu na presudu. U toj žalbi, između ostalog, prebacuje Pretresnom vijeću što nije prinudilo Mladića da svjedoči. Vrhovni komandant Glavnog štaba VRS je odbio da svjedoči u odbranu ratnog predsjednika Republike Srpske, ali njih dvojica i poslije toga, prenose mediji izjavu Mladićevih advokata, redovno jedan s drugim igraju šaha u pritvorskoj jedinici UN u Sheveningenu. U zatvoru kao i u ratu kao da su jedan drugom bili Alter ego (iz latinskog drugo ja): pitanje je da li je Mladić bio vojni alter ego Karadžića ili obrnuto da li je Karadžić bio Mladićevo ideološko i polititičko drugo ja.

U ratnim godinama radikalno su mijenjali demografsku sliku dijelova Bosne. Gdje su bile snage Vojske Republike Srpske, kojom je komandovao Ratko Mladić, počinjeno je etničko čišćenje, čiji je krajnji cilj bio, prema riječima tužilaca, stvaranje etnički čiste srpske države.Tužioci su u protekla tri dana posebno jaku svjetlost usmjerili na ono što se prije 24 godine dešavalo u regionu Prijedora, za šta je jezivo svjedočanstvo masovna grobnica Tomašica, otkrivena kad je već počelo sudjenje Mladiću i naknadno unesena u optužnicu. Po tužiocima, Tomašica je još jedna potvrda da su početkom rata u Bosni i Heregovini u prijedorskoj i još pet opština koje su navedene u optužnici, zločini dostigli razmjere genocida. Tužilac Traldi je opisao napade Prvog Krajiškog korpusa VRS na mjesta i sela oko Prijedora, ubijanja, hapšenja i sprovođenja u neljudske uslove u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje će samo do septembra 1992. proči oko 23000 Bošnjaka i Hrvata.

Karadžić je oslobođen tužbe za genocid, počinjen na početku bosanskohercegovačkog rata. Na tu odluku Pretresnog vijeća žalili su se tužioci. Taj proces još nije završen. Gotovo ista tačka optužnice tereti i Mladića. Tomašica je samo dopuna činjenica o zločinima u prijedorskom regionu, za koje je tužilac Tiger rekao da zaslužuju samo ime genocid. Kako je Srebrenica strašan simbol kraja rata, tako je Prijedor njegovog početka.

"Zbog razmjera počinjenih zločina i patnji koje je nanio jedino prihvatljiva kazna za Ratka Mladića je doživotni zatvor", rekao je na kraju iznošenja završnih riječi tužilac Tiger. "Bila bi uvreda za žrtve i pravdu svaka druga kazna osim najstrože koja se može izreći u Haškom tribunalu", rekao je on.