Kancelarka u Nigeru - tranzitnoj zemlji za migrante

Priču Muse Kamarasa možete čuti u bezbroj varijanti. "Prije godinu dana sam napustio svoju domovinu Liberiju, kako bih pokušao u Evropi da zaradim novac za svoju porodicu. Imam dvoje djece. Stigao sam do Tripolija gdje su me uhapsili i zatvorili kako bi me prisilili da platim otkupninu. Ali, ja nisam mogao da platim jer nisam imao više ništa." Dva mjeseca je sjedio u zatvoru. U glavi više nije, kako kaže, 'kako treba', opala mu je i kosa... Sada se ovaj 36-godišnjak nalazi u Niameju, glavnom gradu Nigera, u regionalnom centru humanitarne organizacije IOM (Međunarodna organizacija za migracije) koja mu pomaže neko vrijeme. I ponovo je sada u NIjameju, ali ovoga puta na putu nazad u Liberiju. Jer, putovanje ka Evropi je propalo.

Sa sudbinama poput se njemačka kancelarka Angela Merkel susreće na svojoj drugoj stanici svog boravka u Africi. Skoro svaki zapadni Afrikanac, koji želi da se domogne Evrope, mora da prođe kroz Niger. 90 odsto njih ide preko Agadeza na sjeveru zemlje, pa dalje prema Libiji i Sredozemnom moru. Procjenjuje se da je ove godine kroz taj grad prošlo 180.000 ljudi. Nekada je Agadez bio turistički hot spot, a danas živi od krijumčarenja i trgovine ljudima.

Pronaći druge izvore zarade

"Za ovu 'privrednu granu' bi se morala naći neka zamjena", kazala je Merkel tokom sastanka sa predsjednikom Nigera Mahamaduom Isoufouom. Kao prvo morali bi se pronaći drugi izvori zarade - cash for work - tako je to nazvala njemačka kancelarka. Mora se izgraditi infrastruktura, kuće, škole a sve to u saradnji sa regionalnim akterima. A sa njima sarađuje i Njemačko društvo za međunarodnu saradnju na projektu "Better Migration Management". Oni žele više od bolje zaštite granica. "To na primjer znači da se moraju identifikovati žrtve krijumčarenja ljudi i skloniti na sigurno. Trebalo bi i da im se obezbijedi tretman dostojan čovjeka, takođe i od strane graničnih policajaca", kazala je šefica GIZ-a Tanja Gener.

No, predsjednik Nigera radije priča o velikim stvarima. Njegova zemlja dobija ogromnu pomoć, kao što to upravo čini Njemačka. Ali, to, kaže, nije dovoljno. "Fondovi EU za stabilnost i prevladavanje uzroka ilegalne migaracije u Africi raspolažu sa 1,8 milijardi evra. A samo Nigeru je potrebna milijarda." Isoufu je pred novinarima oduševljeno hvalio plan ponovne izgradnje, kao što je to uradila Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. No, Merkel je u tom trenutku pomalo lukavo rekla kako prvo treba 'efikasno, razumno i djelotvorno' upotrijebiti novac koji sad ima na raspolaganju. Dodala je, kako tek kada se u Agadezu pokrenu projekti, onda bi se moglo govoriti i o povećanju sredstava. Takođe, situacija u Nigeru se ne može porediti sa situacijom u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Jer, uprkos svom uništenju, u Njemačkoj je funkcionisala koordinacija i nivo obrazovanja je bio na znatno višem nivou.

Projekat koji, za svoju strategiju u zapadnoj Africi, može da računa sa više sredstava od strane Njemačke, godišnje više od deset miliona evra, jeste IOM. Preko te organizacije su migranti bolje informisani o opasnostima puta ka sjeveru, o mnogima koji poginu u Sredozemnom moru, kao i o brojnima koji živote ostave u pustinji Sahare. A ta organizacija je i Musi Kamari kupila avionsku kartu, kako bi mogao da se vrati kući. No, kako će Musa dalje izdržavati sebe i svoju porodicu, za koju je namjeravao obezbijediti novac u Evropi, niko ne zna.