Juncker, političar koji razumije Grčku

Jean-Claude Juncker prilikom stupanja na dužnost je rekao da želi biti politički predsjednik Komisije, a ne vrhovni šef jedne uprave. Obećanje je u međuvremenu, prije svega u Berlinu, shvaćeno kao prijetnja. To je stari spor između evropskih glavnih gradova i centrale u Briselu o strateškim odlukama u evropskoj privrednoj politici. Juncker rado želi biti kormilar, ali s novcem raspolažu šefovi vlada. A to dovodi do sporova.

Juncker želi sam praviti politiku EU

Kada je u novembru prošle godine preuzeo dužnost, Juncker je želio biti spasilac evropskih ideja, neko ko će oporaviti tromu privredu u Evropi i ko će kod građana vratiti izgubljeno oduševljenje Evropskom unijom. Međutim, prije nego što je i zauzeo mjesto u fotelji, stigla ga je prošlost u kojoj je obavljao i dužnost premijera Luksemburga. Afera o poreskim olakšicama, nazvana „Lux-Leaks“, za nekoliko dana je pokrenula pitanje da li je Juncker uopšte podoban za najveću poziciju u Briselu. Međutim, tri mjeseca kasnije, skandal je skoro i zaboravljen. Možda je to dokaz Junckerove sposobnosti da dosta brzo skine omču oko vrata.

Možda i zbog toga što Juncker zna da je napad najbolja odbrana. Zbog toga je munjevitom brzinom pripremio plan investicija za oživljavanje privrede u vrijednosti od 320 milijardi eura. Mnogi komentatori su paket ocijenili kao „totalno prazne brojeve“. Međutim, na papiru je to lijepa ideja koja nosi ime svog stvoritelja.

Pomoć Grčkoj treba donijeti kraj štednje

Grčka, koja je nakon novih izbora pod znak pitanja stavila postojeći program pomoći, bi trebala profitirati od Junckerovih planova. Zbog toga je Aleksis Cipras još tokom svoje prve turneje po evropskim glavnim gradovima tražio saveznike u Briselu. Srdačan doček u Evropskoj komisiji mogao bi mu dati nadu.

Jean-Claude Juncker je napravio račun bez krčmara, a to je eurogrupa. Kako bi pomogao Grcima u borbi protiv ostalih ministara finansija, Juncker je delegaciji iz Atine dao kompromisni papir kao temelj za dalje pregovore. Janis Varufakis je taj papir stavio na sto svojim kolegama i objasnio da će ga potpisati i da neće uraditi ništa drugo. Time je otkrio Junckerove trupe kao opunomoćenika grčke strane.

Kada se Juncker početkom mjeseca u Briselu sastao sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel oboje su demantovali da postoje bilo kakve razlike. Govorili su samo o pozitivnim stvarima, a nije bilo ni riječi o ljutnji Njemačke zbog odluke Evropske komisije u vezi sa Francuskom.

Juncker se ne boji razdora s Berlinom

Grčki premijer skoro svakodnevno telefonira s svojim najboljim prijateljom Junckerom. Proteklih sedmica je u Briselu njega i predsjednika Parlamenta, Martina Schulza, pitao za konkretnu pomoć. Međutim, ni jedan ni drugi mu nisu ništa dali osim informacije o mogućim milijardama neiskorištenih sredstava iz budžeta EU.

Nakon što je i Juncker morao spoznati da iz Atine već sedmicama ništa drugo ne dolazi osim zahtjeva, ton najveće osobe u Evropskoj komisiji koja razumije Grčku se malo utihnuo. Naime, Juncker nije zadovoljan napretkom u ispunjavanju dogovora iz programa pomoći. Jasna kritika Ciprasu. Međutim, Juncker je ponovio svoju tvrdnju: „U potpunosti isključujem opciju propadanja pregovora“. Jasna proturiječ Wolfgangu Schäubleu koji je samo dan ranije govorio o mogućem neplaniranom izlasku Grčke iz eurozone.

Tako šef Evropske komisije i vlada u Berlinu djelimično rade jedni protiv drugih, a djelimično jedni pored drugih. U svakom slučaju u odlučujućim pitanjima slijede različite ciljeve. Juncker želi da Brisel ima više moći, a Berlin autoritet zemalja članica prilikom odlučivanja. Predsjednik komisije je mišljenja da Evropa treba političke promjene daleko od politike mjera štednje koje zagovara Angela Merkel i da Njemačka mora dati više novca. Njemačka vlada insistira na privrednom oporavku kroz reforme i štedljive budžetske proračune. Pri tome je Jean-Claude Juncker politički stari lisac kojeg ne treba podcjenjivati kao taktičara. U borbi za budućnost Grčke će se pokazati koliko dugo će moći zaobilaziti njemački uticaj.