Je li Zapad naučio lekcije iz Afganistana i Iraka?
6. decembar 2015Scenariji 11. septembra 2001. godine i 13. novembra 2015. godine su slični: islamisti su izvršili napad u jednoj zapadnoj državi koji je najgori u istoriji te zemlje. Nakon šoka i užasa uslijedio je bijes, a teroru je objavljen rat.
Međutim, 14 godina nakon napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, ratova u Afganistanu i Iraku i uspona tzv „Islamske države“, bilans rata protiv terora je očigledno loš.
"Politički odgovorne osobe očito nemaju volje da uče iz grešaka napravljenih u prošlosti“, kritikuje stručnjak za Bliski istok Michael Lüders i ukazuje na invazije u Afganistanu i Iraku. Intervencije zapadnih država u zemljama islamskog svijeta nisu doprinijele stabilnosti, nego su pospješile njihov raspad.
Paravojska koristi politički vakum
Jochen Hippler, stručnjak za Bliski istok sa Univerziteta u Duisburgu je sličnog mišljenja. „Irak je od brutalne diktature prerastao u najveće svjetsko leglo terorizma“, smatra Hippler. Politički vakum, koji je nastao u Iraku i Siriji, popunjava teroristička paravojna organizacija „Islamska država“. "Islamska država" se istovremeno širi i u Libiji.
Vojne intervencije Zapada su prvo bile uspješne. „One u pravilu svoje direktne vojne ciljeve veoma brzo postignu: svrgavanje sa vlasti talibana u Afganistanu, svrgavanje Sadama Huseina u Iraku ili Gadafija u Libiji“, kaže stručnjak za Bliski istok Hippler.
Međutim, naizgled dobri rezultati brzo se pretvore u suprotnost. Nakon napada u Parizu mnogo toga ukazuje na to da su međunarodna zajednica u cjelini, a posebno Zapad, ponovili greške napravljene proteklih godina. Francuska je pojačala svoje vazdušne napade na položaje džihadista u Siriji i Iraku. Predsjednik Francois Hollande želi vojno pobijediti „Islamsku državu“ i od Moskve do Vašingtona mobiliše saveznike kako bi ojačao koaliciju protiv terorističke paravojske.
Britanski parlament je većinom glasova poslanika podržao učešće Velike Britanije u zračnim napadima u Siriji. Njemačka će podršku u borbi protiv Islamske države (IDIL) iskazati slanjem borbenih aviona Tornado i ratnog broda sa 1.200 vojnika. Glasanje u njemačkom parlamentu, Bundestagu, kojim je odobreno slanje njemačkih vojnih snaga, dolazi kao znak podrške savezničkim vojskama nakon napada u Parizu i francuske odlučnosti da pojača napade na položaje terorističke organizacije. Njemačka je ovim potezom pokrenula svoju najveću vojnu kampanju u inostranstvu, koja će trajati najmanje godinu dana, a koštat će 134 miliona eura.
U džihadističkoj zamci
Stručnjak za Bliski istok Lüders upozorava na opasnost slanja kopnenih trupa u Siriju. „To ne vodi ničemu jer IS slijedi jasnu strategiju, a to je da zapadne države uvuče u kopneni rat u kojem ne mogu pobijediti“, kaže Lüders i dodaje da regularnoj armiji još nije uspjelo da pobijedi gerilske trupe.
„Iako je očito koju strategiju slijedi `Islamska država`, zapadne vođe padaju u tu zamku. U najboljem slučaju se može pokušati sprječavanje širenja uticajne sfere terorističke milicije“, mišljenja je Lüders koji smatra da su vazdušni napadi u znatnoj mjeri postigli taj cilj.
Gdje je sunitska opozicija?
„Vojne operacije u borbi protiv „Islamske države“ brzo dođu do svojih granica. Prije svega je važno uključivanje važnih grupacija stanovništva u Siriji i Iraku“, kaže Wolfgang Richter iz Fondacije za nauku i politiku (SWP) u Berlinu.
Osim toga je potreban sunitski prijedlog po pitanju načina borbe protiv IS-a. „Ako se IS probije sa svojom filofozijom i ako Zapad zaista ne riješi probleme i pusti povratak svetih ratnika, onda će se suniti ili priključiti IS-u ili će osnovati sličnu organizaciju“, kaže Richter.
Jochen Hippler smatra da Zapad u Siriji ima veoma ograničene opcije. „ Može se povećati humanitarna pomoć, kako bi se ublažile nevolje građana koje proizilaze iz konflikta“, kaže ovaj politolog i nastavlja: „Druga stvar je da se kroz međunarodne diplomatske mjere barem pokuša da se iz inostranstva ne doliva ulje na vatru“.
Nada u pregovore u Beču
Ako ništa drugo, barem je na vidiku plan političkog rješenja. Predstavnici 17 država su se polovinom novembra u Beču dogovorili da se, što je prije moguće, postigne primirje između Asadovog režima i umjerenih pobunjeničkih grupa.
Pod pokroviteljstvom UN-a bi do polovine naredne godine trebala biti formirana prelazna vlada, koju bi činili predstavnici aktuelnog režima i opozicije. 18 mjeseci kasnije bi trebali biti održani izbori na kojim bi glasalo i više miliona izbjeglica. Bio bi to prvi korak u borbi protiv „Islamske države“.