Izraelci na granici sa Libanom strahuju od rata

S vremena na vrijeme, zvuk granatiranja ometa inače miran dan dok Gilad Jehudai šeta uz brdo na periferiji kibuca Šamir, u regionu Gornje Galileje u sjevernom Izraelu. Golanska visoravan, koju je okupirao Izrael, udaljena je samo nekoliko metara, a dalje na sjeverozapadu leži Plava demarkaciona linija, granica između Izraela i Libana.

Jehudai (45) kaže da je relativan mir varljiv. „Ovdje u Gornjoj Galileji i duž granice sa Libanom, to je već rat: projektili, dronovi, pucnjava, alarmi sve vrijeme, takođe sa izraelske strane, avioni na nebu“, rekao je on za DW.

Brine se da će se situacija pogoršati: „Ljudi koji žive u centru Izraela ne osjećaju rat kao što ga mi osjećamo. Mrzim da to kažem, ali vjerujem [Hezbolahu], vjerujem njihovim prijetnjama“.

Galant: „Ne želimo rat, ali se spremamo za svaki scenario"

Poslednjih nedjelja pojačani su prekogranični napadi između Izraela i Hezbolaha, pri čemu milicija Hezbolaha, koju podržava Iran, ispaljuje rakete i bespilotne letjelice iz južnog Libana dublje u sjeverni Izrael, a izraelske vazdušne snage napadaju dublje u južni Liban.

Obje strane su pojačale prijetnje, izazivajući strah da je sveopšti rat neizbježan.

Na sastanku sa izraelskim ministrom odbrane Joavom Galantom, nedavno u Vašingtonu, američki ministar odbrane Lojd Ostin je rekao:

„Još jedan rat između Izraela i Hezbolaha lako bi mogao da postane regionalni rat, sa strašnim posljedicama po Bliski istok“.

Galant je rekao Ostinu da Izrael preferira diplomatiju, ali da je spreman na sve. „Ne želimo rat, ali se spremamo za svaki scenario“.

Desetine hiljada ne mogu da se vrate kući

Više od 60.000 Izraelaca još uvijek može da se vrati kući: nakon terorističkih napada Hamasa na Izrael 7. oktobra, stanovnicima udaljenim do 5 kilometara od granice naređeno je da se evakuišu. U napadima iz Libana ubijeno je najmanje 25 Izraelaca, civila i vojnika. 

Sa druge strane granice, takođe je raseljeno na desetine hiljada stanovnika južnog Libana. Ubijeno je oko 400 ljudi, ogromna većina operativci Hezbolaha, ali najmanje 50 civila.

Procjenjuje se da Hezbolah ima oko 150.000 raketa i projektila sposobnih da pogode ciljeve bilo gdje u Izraelu. Izrael je u međuvremenu upozorio da bi mogao da vrati Liban u „kameno doba“ ako diplomatija ne uspije.

Za najgore se spremaju i vatrogasci u Vatrogasnom domu Hatzor. Izraelska suva, vruća ljeta uvijek im prave mnogo posla, ali ove godine se suočavaju i sa velikim požarima izazvanim raketama i presretnutim projektilima, koji su ozbiljno oštetili rezervate prirode, parkove i šume.

„Znamo da će biti mnogo teže, pa se pripremamo, dobijamo osoblje i opremu“, rekao je Gadi Azulej, komandant vatrogasne službe. „Sada smo u fazi u kojoj čekamo slijedeći talas, ako dođe, a nadam se da neće“.

U prvim mjesecima rata protiv Hamasa, činilo se da je Hezbolahova strategija uglavnom osmišljena da podrži Hamas u Gazi i da poveže svaki prekid neprijateljstava na sjeveru sa prekidom borbi u Gazi.

„Hezbolah se umiješao zbog ove iranske strategije da ujedini snage oko granica Izraela“, rekao je Harel Horev, istoričar i stručnjak za palestinska pitanja iz Centra za bliskoistočne i afričke studije Moše Dajan na Univerzitetu u Tel Avivu. „Hezbolah kaže veoma jednostavnu stvar: sve dok se borite u Pojasu Gaze, mi ćemo vas maltretirati i održavati ovaj rat iscrpljivanja na vašoj sjevernoj granici“.

Analitičari: Izrael bi mogao da se odluči za preventivni udar na Hezbolah

Nedavno granatiranje uslijedilo je nakon dugog perioda relativnog zatišja, isprekidanog samo sa nekoliko kratkih incidenata, prekograničnih napada.

Na tom području je otvorenog sukoba poslednji put bilo 2006. Jednomjesečni rat okončan je rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN. Ali nedavni posrednički napori američkog izaslanika Amosa Hohštajna do sada nisu uspjeli da dovedu do deeskaliracije ili diplomatskog sporazuma, iako su obje strane signalizirale da ne žele sveobuhvatni rat. 

Prema izraelskoj doktrini poslije 7. oktobra, zemlja treba da ponovo izgradi svoje odvraćanje i „da se postara da Hezbolah ne izvrši sljedeći 7. oktobar“, rekao je Horev.

Neki analitičari vjeruju da bi Izrael mogao da se odluči za preventivni udar na Hezbolah kako bi ga istisnuo iz pograničnog područja.

„Većina u Izraelu podržava rat protiv Hezbolaha, rat koji bi ga uništio i spriječio da napadne sjeverni Izrael, zauzme izraelska naselja i da uzme taoce. To je najdominantnije mišljenje, prema bilo kojoj anketi. Uprkos ceni koju moramo da platimo, sada moramo da ih udarimo“, rekao je Horev.

Spakovani koferi kod vrata

Konstantna prekogranična vatra utiče na život na obje strane granice. Vožnja na sjeveru po uglavnom praznim putevima pojačava utisak nadrealne atmosfere, jer Izrael ometa GPS signale u tom području kako bi spriječio napade vođenim projektilima. Aplikacije za navigaciju za pametne telefone svojim korisnicima govore da se zapravo nalaze negde u libanskoj prijestonici, Bejrutu.

Uprkos tome što žive neposredno uz zvaničnu zonu evakuacije, pa nisu morali da odu, Jehudai, njegova žena, dvoje dece i njihov pas, napustili su svoj dom u oktobru, nakon prvih napada Hezbolaha. Vratili su se, ali njihovi koferi ostaju spakovani, stoje kod vrata. Jehudai, koji kaže da politički lijevo krilo liberala, ne želi rat, ali ne vidi ni diplomatsko rješenje.

„Znam da momci preko granice žele da me ubiju. Znam da imaju sposobnost da to urade i to sada", rekao je on i dodao da čak ni sporazum između Izraela i Hezbolaha možda neće biti dovoljan da mu smanji brige. „Da li će me to uvjeriti da ostanem ovdje kada znam da u svakom trenutku mogu da promijene svoju volju?“

Niko nije mislio da će ova situacija trajati devet mjeseci, rekao je Jehudai, a nedavna upozorenja o neizbježnom sveopštem ratu sa Hezbolahom stalno su mu na umu. „Svako veče prije nego što odemo na spavanje, svako jutro kada se probudimo, razmišljamo da li da ostanemo ili da odemo, jer ne znamo šta će biti dalje“.

*ovaj članak je najprije objavljen na engleskom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu