Ispolitizirana Evrovizija

Rusi su uvijek dobro igrali šah. To su dokazali i kada su odredili ko će zastupati njihovu zemlju u maju na takmičenju za Pjesmu Evrovizije u glavnom gradu Ukrajine. Bukvalno u posljednjem minutu, pred istek predviđenog roka, poludržavna televizijska stanica Pervi kanal saopštila je da će 27-godišnja Julija Samoilova u Kijevu pjevati „Flame is Burning". Julija je lijepa mlada žena sa dugom plavom kosom i širokim osmijehom. I od djetinjstva je u invalidskim kolicima.

Zviždanje takvoj pjevačici bi bilo cinično i neprihvatljivo, sve i ako se zvižduci ne budu odnosili na nju, nego na njenu zemlju. Kao što 2014. u Kopenhagenu nisu izviždane bliznakinje Tolmaševe, već jedan homofobni zakon koji je neposredno pred održavanje Evrovizije donijet u Rusiji. A pojedini zvižduci, koji su mogli da se čuju 2015. u Beču, nisu bili namijenjeni Polini Gagarini i njenom moćnom glasu, već agresivnoj ruskoj politici prema Ukrajini. Godinu dana kasnije, svi su mislili da je evrovizijska publika prestala da kažnjava Rusiju. Sergej Lazarev je sa svojim perfektnim 3D-spektaklom nastupio u Stokholmu kao jedan od velikih favorita. A onda se desilo nešto neočekivano. Senzacija.

Politička odluka

Simpatije mnogih nacionalnih žirija i TV-gledalaca su bile na strani krimske Tatarke Džamale iz Ukrajine. Svojom potresnom pjesmom o tragičnoj sudbini njenog naroda ona vjerovatno nije mislila samo na krimske Tatare, koje je sovjetska tajna služba NKVD 1944. deportovala iz njihove domovine. Bile su očite i paralele sa aneksijom Krima i ruskom podrškom separatistima na Istoku Ukrajine. Džamala je pobedila i omogućila održavanje takmičenja u Ukrajini.

Bila je to politička odluka, žalili su se mnogi u Rusiji. Pri tome je pobjeda Ukrajinke bila potpuno zaslužena. Poslije toga su u Moskvi postajali sve glasniji oni koji su tražili da se održavanje Izbora za pjesmu Evrovizije u Kijevu – bojkotuje. Najglasniji su bili prošle nedjelje. Odgovorni u Rusiji su računali s tim da ruski pjevač ili pjevačica u Kijevu ne bi bili baš dobrodošli. Mnogi su već očekivali da će Moskva da odustane od učešća. A onda, u nedjelju kasno uveče, došlo je iznenađenje: Julija Samoilova, finalistkinja Iks-faktora iz 2013, zastupaće Rusiju na Evroviziji 2017. u Kijevu. Prije toga se nije razgovaralo o njoj kao učesnici, a transparentno nacionalno predtakmičenje nije ruski specijalitet.

Sada je Ukrajina na potezu

Ovo nije prvi put da na Izboru za pjesmu Evrovizije učestvuje hendikepirana umjetnica. Prije dvije godine je u Beču nastupala Poljakinja Monika Kušinska. Ona je na bini bila u invalidskim kolicima, stigla je do finala, i završila na 23. mestu (bolja još od Njemica An-Sofi koja je bila posljednja). Slijepa Dijana Gurtskaja, koja sada živi u Rusiji, pjevala je 2008. u Beogradu za Gruziju i u finalu bila jedanaesta. Samo što je ona imala mnogo snažniji glas i bolju pjesmu nego Julija Samoilova. To se prilikom vrjednovanja ruske pjesme ove godine u Kijevu ne smije zaboraviti. Jer, muzika je i prvom planu na ovom takmičenju.

Ako do toga dođe. Nadležna ukrajinska tajna služba provjerava da li će Ruskinji izdati dozvolu za ulazak u Ukrajinu: Julija Samoilova je 2015. nastupila na Krimu, To bi moglo da znači da je indirektno podržala aneksiju Krima i tako povrijedila ukrajinske odredbe o ulasku u zemlju, rečeno je u Kijevu. Zabrana učešća jednoj učesnici Evrovizije bi bio veliki skandal i novum na tom takmičenju. On bi nanio štetu imidžu Ukrajine u Evropi, već narušenom time što reforme zapinju a u slučaju Evrovizije su pripreme obilježene sramotnim propustima.

Takvu zabranu Evropska radiodifuzna unija ne bi mogla da prihvati. Zato bi Ukrajini bilo bolje da ne zabrani pjevačici ulaz. Sve drugo bi bio dobrodošao povod za zle duhove u Rusiji i drugdje da upiru prstom u Ukrajinu. Kijev bi trebalo da sačuva hladnu glavu i muzici pruži prednost. To bi bio dobar šahovski potez.