Iran: "Igra s vatrom"
11. maj 2019
Deutsche Welle: Ministar vanjskih poslova Mike Pompeo otkazao je posjetu Njemačkoj i otputovao u Irak, kako bi vodio razgovore o Iranu, koji se dijelom povlači iz sporazuma o atomskom programu. Šta to znači?
Oliver Meier: To znači da se kriza oko iranskog atomskog programa dalje zaoštrava. Potrebno je nastaviti aktivnosti u cilju spašavanja ovog važnog sporazuma. Iran nas je doveo do takve situacije da se ne može više ići po sistemu "Nastavi kao i do sada". Za ponadati je se da će najvažniji akteri uvidjeti da se ovaj važni dogovor može spasiti. Iran ne bi smio signifikantno kršiti sporazum a SAD bi trebale poduzeti napore u cilju smanjenja opasnosti od vojne eskalacije dok bi EU trebala ponuditi stimulanse Iranu kako bi ostao vjeran sporazumu.
Vidite li povećanu opasnost od izbijanja rata?
Posljednjih sedmica i mjeseci zasigurno je porasla opasnost od vojne eskalacije. To ima vezi stim što je SAD iransku Revolucionarnu gardu proglasila terorističkom organizacijom i time povećala opasnost neželjene vojne eskalacije. Sve u svemu spremnost na sukob je porasla na obje strane.
Zašto se Iran uopšte povukao iz dijelova sporazuma? Je li to pokušaj da pridobije EU na svoju stranu?
Iran obrazlaže svoju odluku riječima da želi spasiti sporazum i izvršiti pritisak na EU. Brisel mora, po mišljenju Teherana, više učiniti kako bi ova zemlja imala ekonomske prednosti koje sporazum predviđa. To je logika kojom ide Iran. Ali to je igra sa vatrom. Jer, ako se utvrdi da Teheran signifikantno krši sporazum, onda EU nema puno prostora za djelovanje. EU stalno naglašava da je neizostavno pridržavanje sporazuma od strane Irana uslov da ga se i Brisel pridržava.
Da li EU sebi može priuštiti da se stavi na stranu Irana a time i protiv SAD?
To nije tako jednostavno, opredjeljivati se za jednu ili drugu stranu. Iran je problematičan partner s obzirom na njegove regionalne aktivnosti i s obzirom na njegove zalihe raketa. EU ne može i neće da bira između Irana i SAD. Suprotno tome, atomski sporazum trebao bi biti temelj na kojem bi se gradila osnova za rješavanje konflikata u regionu. Preduslov je da se SAD vrate u sporazum. Nadajmo se da će SAD nakon izbora promijeniti svoj kurs.
Predsjednik Hassan Rohani postavio je ultimatum i rekao: Ako se EU ne pobrine da Iran, uprkos američkim sankcijama, nastavi izvoziti naftu a njegove banke ne budu više otsječene od međunarodnih finnasijskih tokova, Teheran se više neće pridržavati ograničenja u pogledu obogaćivanja urana. EU je odbacila ovaj ultimatum.
Ultimatum je problematičan instrument. Iranci bi morali znati da je ekonomska moć SAD tako velika da su mogućnosti koje ima EU ograničene. U roku od 60 dana EU ne može stvoriti preduslove za nastavak isporuka nafte ili za bankarske poslove. Umjesto pritiska na Evropljane treba se stvoriti zajednička baza kako bi se srednjoročno napravile pretpostavke za trgovinu i ekonomske odnose. Prvi korak je poduzet i to osnivanjem mješovitog društva Instex. Izvjesni poslovi sa Iranom su mogući. To je doduše skroman instrument ali pokazuje da postoji politička volja da se zaobiđu američke sankcije. Isto tako, Iran nije ispunio sve preduslove kako bi se Instex u potpunosti koristio.
Kakve su šanse za dogovor?
Kratkoročno se mora spriječiti opasnost vojne intervencije. EU treba poslati snažnu simboličnu poruku Teheranu i reći da i dalje imaju interes za očuvanje sporazuma. Situacija se pomalo može uporediti sa onom 2003., kada su tri evropska ministra otputovala u Teheran kako bi signalizirala SAD-u da su zainteresirani za diplomatsko rješenje u sporu oko iranskog atomskog programa. Možda je ponovo vrijeme za jednu takvu gestu, ali i da se pošalje signal Vašingtonu , da ne postoji spremnost da se nijemo posmatra takav kurs konfrontacije. Ali i da se pokaže da EU kroz NATO nije spremna da podrži vojnu intervenciju koja ne bi bila u skladu sa međunarodnim pravom. To bi bila gesta koja bi kratkoročno možda mogla biti od pomoći.
Oliver Meier je zamjenik voditelja istraživačke grupe za sigurnosnu politiku pri Fondaciji za nauku i politiku u Berlinu. U središtu njegovog istraživanja su smanjenje hemijskog i nuklearnog oružja i kooperativna kontrola tehnologija naoružanja.
Razgovor vodio: Nermin Ismail.