I Merkelova pozvana na saslušanje

Situacija oko najvećeg političkog skandala u prošloj godini se malo stišala. Riječ je o globalnoj aferi prisluškivanja elektronskih komunikacija od strane američke Nacionalne agencije za sigurnost (NSA) i njenog britanskog pandana "Government Communications Headquarters" (GCHQ). Početkom ove sedmice "Washington Post" je izvijestio da je NSA mogla snimiti sve telefonske razgovore jedne zemlje i preslušavati ih u roku od 30 dana. Očigledno je riječ o programu zvanom "Mystic" koji je 2011. prvi put upotrebljen za prisluškivanje jedne države. O kojoj se zemlji radilo, o tome u listu nije napisan ni redak.

Odjek u njemačkim medijima je ostao prilično mali. To se dogodilo prije svega zbog činjenice da naslovi oko nezasitosti NSA više nikoga ne mogu šokirati. Razotkrivanje afere, koje je prošlog ljeta započeo nekadašnji saradnik NSA Edward Snowden, imale su efekat privikavanja javnosti na tu pojavu. Tajne službe su u pravu. Njihova računica je da će javnost kad-tad izgubiti interes za otkrivanje svih detalja vezanih za aferu.

Neće doći svjedoci iz USA

Očita je bila i suzdržanost njemačke vlade na početku otkrivanja NSA- afere. Tek u jesen, kada se saznalo da je kancelarka Angela Merkel bila meta prisluškivanja, došlo je do zaoštravanja odnosa sa prijateljskim SAD. Nastojanje i napori nekadašnjeg koalicionog partnera CDU, a riječ je o FDP-u, da se ubrza rasvjetljavanje posljedica afere bili su neiskreni i samim tim neuspješni. Na formiranje Istražne komisije sada su pak najviše uticali opozicione stranke Zeleni i Lijevi.

Bez podrške klubova poslanika demohrišćanskih stranaka CDU/CSU i socijaldemokrata ne bi moglo doći do donošenja ove odluke, jer će opoziciji nedostajati najmanje 25% glasova zastupnika u Bundestagu.

Do pristanka klubova poslanika vladajužih stranaka CDU/CSI i SPD došlo je iz dva razloga. Prvi je da se oni ne žele izlagati optužbama da sprečavaju rasvjetljavanje NSA afere, a drugi, da špekulišu s tim da se poslije brojnih Snowdenovih otkrića ne mogu očekivati nova iznenađenja. Vjerovatno su oba istinita. Istražna komisija također može pozvati svjedoke iz SAD i Velike Britanije. No, sigurno je da nijedan svjedok ne bi doputovao u Njemačku.

Teoretski bi i Snowden mogao doći u Berlin

To važi i za samog Snowdena, čije bi ispitivanje od strane parlamentarne komisije rado htjele vidjeti Zeleni i Lijevi. Međutim, kako mu Savezna vlada ne može ili ne želi osigurati siguran boravak u Njemačkoj, ta želja ostaje iluzorna. Ipak, krunski svjedoci ove afere se mogu i pismeno ispitati. To je i praksa Evropskog parlamenta u slučajevima kada se žele dobiti informacije iz prve ruke.

Bundestag bi se zbog toga morao odreći ispitivanja visokorangiranih političara i šefova sigurnosnih službi transatlantskih partnerskih zemalja. Zeleni su unaprijed najavili pojavljivanje kancelarke Merkel kao svjedoka.To bi značilo da se za ispitivanje trebaju pripremiti i bivši šef i koordinator tajnih službi Ronald Pofalla (CDU) te bivši ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Friedrich (CSU). Oni su ti koji su NSA aferu krajem ljeta prošle godine proglasili završenom.

Ko je kada šta znao?

Zbog toga će i pitanja osam članova Istražne komisije u NSA aferi biti eksplozivna. Parlamentarci, prema rezultatima ankete, žele znati u kojoj mjeri su vlada Njemačke ili Ured za nacionalnu sigurnost „bili uključeni, imali uvid i saznanja i izvukli eventualnu korist iz svega toga“. U tim pitanjima se već da naslutiti sumnja da su vlada i obavještajne agencije znale mnogo više nego što su tvrdile da znaju.

To bi najbolje mogli znati predsjednici Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka, tajne službe zadužene za unutrašnju sigurnost i "Bundesnachrichtendiensta" - njemačke tajne službe, čiji se rad fokusira na inostranstvo: Hans-Georg Maaßen i Gerhard Schindler. Oni su bili sudionici na svim razgovorima u kancelarkinom uredu sa predsjednicima stranih država, na kojima se govorilo o svim relevantnim sigurnosnim temama. Maaßen i Schindler ili drugi potencijalni svjedoci podređeni saveznoj vladi će u sumnjivim slučajevima međutim biti škrti na riječima. U slučaju zahtjeva na obavezu čuvanja tajne, javnost će morati biti isključena. To se posljednji put dogodilo u oktobru prošle godine u slučaju pretresa protiv grupe Nacionalističko podzemlje (NSU).

Predsjedavajući komisije najbolje poznaje materiju

Niko ne može obećati da će Istražne komisija zadužena za NSA aferu poznavati problematiku do u detalje. To bi bila slika idealne tajne službe koja usko sarađuje sa politikom. Ulogu predsjedavajućeg treba preuzeti Clemens Binninger koji je ujedno i predsjedavajući parlamentarne komisije za nadzor rada tajnih službi, a koja je redovno bila informisaana o aktivnostima sigurnosnih službi i njemačkih agenata. Binninger ovu tematiku poznaje bolje od ikoga drugog.

Da bi se ovaj demokršćanin zbog pogrešno shvaćenog obzira popustljivo ophodio prema partijskim kolegama je s obzirom na dimenziju zločina koje je počinio NSU, apsolutno isključeno. Kao ombudsmen Kluba poslanika CDU-a on je često imao posla sa političarima iz CDU-a, među kojima je ministar finansija Wolfgang Schäuble. Ali ni Schäuble, kao ni drugi, nema utisak da ih je Binninger poštedio bilo čega. To je svakako dobar preduslov za povjerenje u rad Istražne komisije u NSA aferi.

Autori: Marcel Fürstenau / Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Jasmina Rose