"Špijuniranje postoji od kada i samo društvo"

DW: Mnogo toga bi se moglo reći o narušenom povjerenju, koje je prouzrokovalo NSA prisluškivanje evropskih partnera. Da li je ovo najveća kriza transatlantskih odnosa do sada?

Havijer Solana:Ne, nije najgora. Bilo je situacija, poput rata u Iraku, kada se Evropa podijelila na dva tabora. Društvo je takođe bilo podijeljeno. Pa i Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Ali, ovo nije ništa manje važan problem. Zapravo veoma je interesantan, jer je potpuno drugačijeg, novijeg karaktera. U suštini je riječ o povjerenju, sigurnosti, slobodi. Sve su to aspekti koji su važni za građane Evropske unije. Ako postoji podjela među samim državama ili spor između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, onda imamo debatu među elitama. Danas su rasprave drugačije, one postoje na individualnom nivou ili na relaciji građanin-vlada. Učešće građana u svemu tome je znatno veće nego ranije. Upravo zbog toga odnosi postaju jači. Onog trenutka kada budete uspjeli da uvjerite ljude, imaćete kritičnu masu da obnovite povjerenje, ne samo između elita, već i običnih građana.

Niti ćemo mi biti svjedoci preduzimanja mjera koje će razjasniti problem špiijuniranja u Americi, niti će oni biti svjedoci akcija koje bismo sproveli mi, jer špijuniranje postoji od kada i samo društvo. Pitanje je samo koliko ste daleko spremni da idete i u kojoj mjeri ćete prekršiti pravila igre, pravila koja garantuju bezbjednost i privatnost građana. To je ono što se mijenja i to prije svega zbog tehnološkog razvoja.

Rekao bih nešto, što će vam sigurno djelovati naivno, a nije. Moguće je u djelo sprovesti određena ograničenja i na planu tehnološkog razvoja. Jer, to činimo i sa nuklearnim oružjem, zar ne?

Povremeno se stiče utisak da Evropljani i Amerikanci ni ne govore o istim aspektima problema, s obzirom da skandal sagledavaju iz različitih perspektiva. Vjerujte li da Amerikanci razumiju Evropljanje, posebno Nijemce i zašto su uznemireni zbog neovlašćenog nadgledanja političara i građana?

Moj utisak je da su Amerikanci, nakon 11. septembra, postali preosjetljivi na ovakva pitanja i da još uvijek ne mogu da shvate, kako je tako nešto uopšte moglo da se dogodi, ako se ima u vidu koliko su napredovali u obavještajnim djelatnostima. To je dovelo do stvaranja mentaliteta u vladinim krugovima u Americi da se može ići dalje nego što je to do tada bio slučaj, kako bi se spriječilo ponavljanje 11. septembra.

Vjerujem da građani Evrope nemaju problem sa tim, ako se nadgledaju osobe koje su osumnjičenje za neka krivična djela ili zločine. Ali, problem dobija potpuno drugačije razmjere, kada se prisluškuje šef Odbora za spoljnu politiku u Bundestagu ili čak kancelarka Merkel – to je zaista teško razumjeti.

Berlin i dalje očekuje jasan signal iz Vašingtona. Hoće li SAD na tom planu nešto i učiniti, i u slučaju da se to dogodi, šta bi to moglo biti?

Ono što je zatraženo jeste da se ponovi situacija u kojoj će šef njemačke vlade morati da izađe u javnost i kaže da je prisluškivan. To je veoma uvredljivo i za državu i za samu ličnost. Za tako nešto postoji rješenje. To se jednostavno ne smije ponoviti. Javno priznanje za ono što se dogodilo u pisanoj formi je malo vjerovatno. Ali, na kraju krajeva, sve što kancelarka Merkel bude tražila kako bi se to ubuduće spriječilo, vjerujem da će biti urađeno.

Šta bi EU trebalo da uradi, kako bi sa SAD na ovu tema došla do zajedničke pozicije?

Riječ je o veoma osjetljivim pitanjima. Ona se prožimaju kroz političke rasprave, a to ih onda čini teškim za rješavanje. Ali, ja nisam pesimista, vjerujem da će rješenje biti pronađeno. Mislim da je to bio dobar poziv na buđenje, jer sada se zna da se nadziranje građana zaista dešava i na to se mora obratiti više pažnje.

O svemu ovome govorimo, prije svega zbog otkrića Edvarda Snoudena. Jedni ga nazivaju zviždačem, drugi izdajnikom. Kako vi gledate na to?

Za Amerikance je on izdajnik, iako ima onih koji veruju da su njegova saznanja i otkrića bila od koristi. Za druge je on zviždač, u to nema sumnje. Ali, ja vjerujem da je to moglo biti urađeno i drugačije. Ako želite nešto da razotkrijete, to možete učiniti i bez ugrožavanja odnosa pojednih zemalja. Na kraju krajeva on je ukrao tajne jedne zemlje, to ne bi trebalo zaboraviti.

Druga goruća tema, ovdje na Bezbjednosnoj konferenciji u Minhenu, jeste kriza u Ukrajini. Da li ste zabrinuti zbog onog što se dešava u toj zemlji?

Veoma sam zabrinut. Pokušavam da uvidim neku formu pregovora, koji bi se mogli izdejstvovati. Bio sam angažovan i u vreme Narandžaste revolucije 2004. godine i tada smo uspjeli da ostvarimo ono što smo zamislili – okrugli sto između EU, Rusije i ukrajinske vlade, ali i predstavnika opozicije. Danas to izgleda manje vjerovatno, mada vjerujem da treba pokušati.

Moj utisak je da su Rusi zainteresovani. Jer, nije ni u čijem interesu da u Ukrajini zavlada haos. Mislim da se prilike odvijaju u pravcu nepomirljivosti istoka i zapada te zemlje, a to bi onda bio veoma loš ishod događaja. Trebalo bi pokušati pronaći mehanizam da se problem prije svega smiri, na primjer formiranjem vlade nacionalnog jedinstva do kraja godine. Izbori bi ionako mogli biti održani 2015. godine.

Da li to znači da bi predsjednik Viktor Janukovič mogao da ostane na vlasti do tada?

Mislim da bi to bilo najbolje rešenje, ako ono proistekne iz dogovora, koji bi postigle sve strane. Onda bi uslijedio period tranzicije, koji bi unio malo reda, prije svega definisanje datuma, kada bi se šta moglo uraditi. Bez promjene pravila igre, izbori ne mogu mnogo toga da promjene. Ipak, održavanje predsjedničkih izbora u ovom trenutku je nezamislivo, čak i za mjesec dana. Za tako nešto je potrebno vrijeme.

*Havijer Solana je bivši specijalni izaslanik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost (1999-2009). Prije toga je bio na funkciji generalnog sekretara NATO saveza (1995-1999). Jedan je od učesnika Međunarodne bezbjednosne konferencije u Minhenu.

Intervju: Mihael Knige / Jakov Leon
Odgovorni urednik: Svetozar Savić