Ispovijest jednog Sirijca

U pet sati ujutro počeo je najduži dan u životu Alau Houda. Skupa sa drugim sirijskim izbjeglicama u turskom Izmiru on se ukrcava na gumeni čamac. Cilj: neko od grčkih ostrva u Egejskom moru. Ali, putovanje se za ovog 28-godišnjaka pretvara u odiseju. "Na pučini je naš pretovareni čamac odjednom počeo da tone", rekao je ovaj mladi Sirijac novinaru Deutsche Wellea. "Jedan broj sirijskih izbjeglica želio je ostati uz čamac, misleći i nadajući se da će turska obalna straža doći da ih spasi."

No Houd i nekoliko drugih muškaraca odlučili su da se plivajući zapute u pravcu Grčke. "Željeli smo biti bliže našem cilju", priča Houd. Po glavi su nam se motale misli, ukoliko nas turska obalska straža nađe, možda nas odvede u zatvor. Zato smo se i odlučili da se plivajući pokušamo domoći Grčke."

Smrtni strah

Houd je tri sata u vodi. A onda se pojavljuje grčka obalska straža i spašava ih. Da li se uplašio smrti? "Nisam", kaže Houd. "Tri godine sam u Siriji živio oči u oči sa smrću." Njegovo rodno mjesto Al-Kisvah, koje se nalazi južno od Damaska, bilo je napadnuto kako od strane Asadovih trupa tako i od strane Al Nusra fronta i Slobodne sirijske armije. Svi su ga željeli prisliti da pređe na njihovu stranu i da se bori za njih. "Plivati u sred mora je manje strašno nego biti pod kišom bombi i granata", primjećuje Houd. "U Siriji prelaziš cestu ništa ne sluteći i onda ti padne bomba na glavu."

Alaa Houd tako zapravo odslikava motive koji su natjerali na stotine hiljada izbjeglica na bijeg u pravcu Evrope i zaštitu. "Broj izbjeglica od Drugog svjetskog rata nije bio veći nego danas", kaže Alexander Betts, voditelj Centra za izbjeglice pri Univerzitetu u Oxfordu. Pri tome se, po njegovim riječima, radi "o globalnoj izbjegličkoj katastrofi". 50 miliona ljudi širom svijeta je u bijegu. "Sve veći broj njih bježi od rata, nasilja i političkog progona", kaže Betts i dodaje: "Sve veći broj ljudi dolazi u Evropu, jer u svom regionu ne nalaze zemlju koja bi im dala pravu zaštitu i gdje bi mogli umaći ekonomskoj bijedi". Puno je izbjeglica koji pokušavaju pobjeći od bijede. Oni dolaze iz Gambije, Senegala ili Malija. Pa ipak je najveći razlog za enormno veliki broj izbjeglica oružani sukob, posebno teški građanski rat u Siriji. S obzirom da su susjedne zemlje Jordan i Liban na ivici mogućnosti i da nemaju više kapaciteta da prime izbjeglice, sve više njih se odlučuje za Evropu. Jedna od glavnih ruta vodi preko Turske i Grčke, druga preko Libije.

Anarhija i bezbroj krijumčarskih bandi

"Libija je jako blizu Evrope, ona je odskočna daska za Italiju", kaže ekspert za pitanja izbjeglica Betts. Kao država u kojoj vlada bezvlašće, Libija nudi perfektne mogućnosti za rad krijumčarskih bandi. Oni prilično slobodno mogu da operišu na potezu Zapadna Afrika - Rog Afrike i Bliski istok. No, krijumčari ljudima su samo simptom za duboke probleme. "Očajanje izbjeglica dovodi do povećanja potražnje za takvim bandama", so Betts.

I Alaa Houd se morao obratiti krijumčarima ljudi. "Susreo sam se u Izmiru sa jednim čovjekom, koji se predstavio kao Abu Faris."Za 1.100 eura on je za mene organizovao prevoz gumenim čamcem. Uprkos havariji, za Alana Houda vožnja se isplatila. Grčka obalna straža najprije ga je prebacila u jedan izbjeglički logor, a potom u Atinu. Za 3.800 eura on je od jednog čovjeka pod nadimkom "Afganistanac" kupio falsifikovani češki pasoš, s kojim je doletio u Frankfurt. Ovdje je mladi inženjer informatike nastavio svoju odiseju, koja je vodila od jednog do drugog izbjegličkog doma. U Radevormwaldu u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji on već pet mjeseci čeka da mu u Njemačkoj priznaju status izbjeglice. On čeka i na to da svoju ženu i trogodišnjeg sina izvuče iz Sirije i dovede u Njemačku. A to će biti jedini razlog da se on još jednom vrati u Siriju.