Generalna proba za turski predsjednički sustav

Predsjednik Erdogan je dobio ono što mu je bilo potrebno. Tri mjeseca smije dekretima upravljati zemljom. To radi već duže vrijeme, ali sada za to ima i nužnu ustavno-pravnu osnovu. To mu je važno i zato uporno želi promjenu Ustava. Njome bi se trebalo uvesti predsjednički sustav.

Erdoganova čežnja za demokratskom legitimacijom

Njemu bi to moglo biti svejedno, on ionako već de facto provodi vlast. Ali njemu je jako važna demokratska legitimacija njegove svemoćnosti. Time dobiva bodove kod svojih pristaša. To ističe u svakoj prigodi - prvi predsjednik Republike Turske kojeg je direktno izabrao narod. "Puč je Božji dar", izjavio je već u noći kada je izvršen državni udar. Erdogan koristi šansu za obračun s pravim i navodnim protivnicima.

Erdogan će izvanredno stanje iskoristiti kao probno razdoblje. On će dijeliti i vladati, on će svojim načinom vladavine još jače podijeliti stanovništvo na one koji su za ili protiv njega. To je iskustvo proteklih dana i noći. Polarizacija društva će biti sve veća.

Uz svu sumnjičavost prema predsjedniku Erdoganu ne smije se previdjeti koliko je bila opasna situacija u kojoj se Turska nalazila u noći pokušaja državnog udara. No zbog brojnih mjera kojima ograničava demokraciju, upravo se u Njemačkoj na Erdogana gleda s određenim podozrenjem. Jer, što više pojedinosti o planiranju i ciljevima pučista izlazi na vidjelo, to više čovjek osjeća nelagodu. Vojna hunta donijela bi zemlji puno patnje. Ona bi zemlju vratila godine unazad, ako ne i desetljeća.

Nakon puča ne smije biti prije puča

Turska je za dlaku izbjegla moguću katastrofu. No sada mora stvarno biti osigurano da doba nakon puča ne bude ustvari doba prije puča. Predsjednik Erdogan ne smije izvanredno stanje iskoristiti za tzv. "bijeli puč" kako bi mogao ostvariti svoje političke ciljeve. S obzirom na političku stvarnost u Turskoj, to zvuči kao puka želja. Pučisti su se dugo pripremali za pokušaj državnog udara. No Erdogan se još duže pripremao za - kako on to zove - čišćenje koje je započeo već u noći pokušaja puča. Činjenica o tome koliko je jako njegovo najuže okruženje bilo prožeto stvarnim i navodnim Gülenovim pristašama je dodatno potaknula njegovu namjeru čišćenja. A u najgorem slučaju i dalje će biti poticana politička paranoja turskog vodstva koje vjeruje da je okruženo neprijateljima i urotnicima.