Gdje atentatori nabavljaju oružje?

Prošle nedjelje su u racijama nađeni čitavi arsenali Kalašnjikova. I dok se istražitelji pitaju kako su pariski atentatori mogli da dođu do oružja, mnogi strahuju da je šengenski prostor već preplavljen automatima tipa AK-47.

U raciji u belgijskom Fervirsu u kojoj su u četvrtak ubijena dvojica osumnjičenih za terorizam, zaplijenjena su četiri Kalašnjikova. Prije toga su belgijski mediji pisali da je Amedi Kulibali, koji je u jednoj jevrejskoj samoposluzi ubio četvoro talaca, kupio svoje automatsko oružje u Briselu. Za njega je navodno platio nešto manje od 5.000 evra. Jedan trgovac oružjem se predao policiji i rekao da je imao kontakte sa Kulibalijem te da mu je između ostalog prodao jedan automobil. U Francuskoj je policija otkrila kuću koju je Kulibali nedavno iznajmio i koristio kao skladište oružja. Tamo su nađena tri Kalašnjikova novije proizvodnje, kao i jedan minobacač.

Za istražitelje nije iznenađenje to što su teroristi mogli da se domognu takvog oružja. Nik Marš, stručnjak Instituta za istraživanje mira u Oslu, kaže da "oružje možda ne može da se kupi na svakom ćošku, ali da onaj ko ima kontakte sa kriminalcima to može bez većih problema."

Mreže u podzemlju

Marš dalje navodi da je oružje vjerovatno nabavljeno preko trgovaca drogom, te da je vrlo moguće da prodavci nisu znali za šta će ono biti upotrijebljeno. Ovaj stručnjak smatra da ti prodavci nisu bili specijalizovani za snabdjevanje političkih ekstremista, i dodaje da je oružje vjerovatno stiglo iz zemalja bivše Jugoslavije, gdje je poslije građanskog rata mnogo oružja ostalo u privatnom posjedu: "Za nekoliko stotina evra, neko može da kupi oružje u Bosni i Hercegovini i da ga poslije za nekoliko hiljada proda u Francuskoj, Belgiji ili Holandiji - to je biznis."

Ali, iako ove automate očigledno nije teško nabaviti, oni, izgleda, nisu naročito popularni. Koriste se prije svega za delikte kao što je pljačka banke i čine samo mali dio oružja koje ilegalno cirkuliše Evropom. Policija prenosi da kriminalci više vole pištolje koje je lako sakriti i transportovati.

I Klod Monike, zamjenik direktora Evropskog centra za strategiju i bezbjednost u Briselu, smatra da mnogo oružja potiče sa Balkana: "Odatle ono može da se uveze prilično jednostavno." Oružje iz tog regiona je u opticaju ne samo u šengenskom prostoru, već i u Velikoj Britaniji: "Zemlje Evropske unije moraju međusobno sarađivati da bi presijekle dotok oružja sa Balkana i iz ostalih dijelova svijeta, na primjer, iz Sjeverne Afrike", zatražila je prošle nedjelje britanska ministarka unutrašnjih poslova Tereza Mej.

Češko porijeklo

Francuska policija do sada nije navela odakle potiče oružje upotrebljeno u napadu na redakciju magazina Šarli ebdo. Ali, ima nekih indicija da je stiglo iz Češke: prije napada na samoposlugu, Kulibali je snimio sebe kamerom - na snimku se pored njega vidi automatski pištolj koji su stručnjaci identifikovali kao Skorpiona češke proizvodnje. Nik Marš je potvrdio da Skorpion spada u najprodavanija oružja, "ali ovaj automatski pištolj nije mogao da stigne direktno iz Praga - biće veoma teško da se rekonstruiše njegov put do Francuske."

Ne zna se ni kako su Kulibali i braća Kuaši, osumnjičena za napad na redakciju Šarlija u Parizu, došli do novca za kupljeno oružje. Prema navodima policije, sva trojica su tvrdila da imaju podršku stranih terorističkih organizacija. U međuvremenu se saznalo da je Kulibali početkom decembra 2014. od francuske banke Kofidis dobio kredit od 6.000 evra, te da je pri tome falsifokovao podatke o svom imovnom stanju.

Šta pokušavaju političari

Ministri unutrašnjih poslova Evropske unije su u decembru sa svojim kolegama sa Balkana postigli dogovor o saradnji. On bi trebalo da doprinese sprečavanju ilegalne trgovine oružjem na relaciji EU - Jugoistočna Evropa. Već se razmišlja o sličnom dogovoru sa zemljama Sjeverne Afrike.

Najnovije brojke, prema kojima je Francuska puna ilegalnog oružja - govori se o 10 do 20 miliona komada - Nik Marš smatra netačnim. Prema važećim zakonima, ručno vatreno oružje mora da se registruje prilikom kupovine. To obično obavlja prodavac. Vlasnici ne moraju da prijave svaki komad oružja koji imaju. Donedavno ni kupovina nije morala da se registruje. Prema tome, mnogo oružja u Francuskoj nije registrovano, ali je sasvim legalno.